Malo me ukočilo pa polako pišem...ali, nema veze, bar nećete trebati žurit čitati
Tjedan je započeo...umorno.... kako sam ponedjeljak dočekao budan, opijen svim uzbuđenjima prethodnog dana.... jedva sam dočekao ić na posao... nekako sam tumarao po sobi ko neki zombi... i jedva, jedva sam dočekao podne i „uredsku“ feštu koja, iako je bila iznimno kratka, bila je slatka ... a kako ne bi... kad vam za rođendan uz novi pisaći set poklone i kuharsku kapu.... uz, epopeju moje drage „divljakuše“.... „ novi pisaći set ti je da nas se sjetiš na novom radnom mjestu a kapa... kuharska kapa... ona ti je da te uvijek podsjeti i da ne zaboraviš zakuhati... onako kako samo ti znaš...“ Naravno da kapa ima simboliku zbog nekih situacija i lavina koje sam, naročito zadnje vrijeme, zakuhao..a tak je to... kad te lupaju sa svih strana, kada se povučeš sa svih bojišnica onda ti ostaje ona koja ti je jedina preostala, na kojoj se moraš boriti i izboriti makar za opstanak, za egzistenciju... makar na poslu... i dobro je imati barem tu bojišnicu – ne stignem razmišljati o porazima, ne važem ko je što i kako rekao, ne odgonetavam kako je rečeno bijelo a bilo je crno - preusmjerio sam sve snage baš tu... na poslu...a kao da sam i imao izbora koliko smo desetkovani... i, kada otkriješ masu nelogičnosti, otpora...onda, bez obzira na cijenu, uhvatiš se u koštac s njima... ma znam ja da se sa rogatim ne treba bosti...ali, kako su i meni narasli rogovi posljednjih mjeseci vrijeme je da se naučim služiti s njima – a jok.... nisam mislio na rogove nekakvog šefa..a jok...mislio sam na rogove života.... Iako sam rakonja po hokoroskopu ova tvrdoglava, bikovska uloga, kao da mi je legla... , kao da je isplivala ona zagorska krfca „sve bum vas tužil“ , kao da je došlo do izražaja ono značenje u čestom prozivanju moje majke „ma tvrdoglavi magarac“, a oklop...onaj rakovski oklop...pao je.... doduše, puno ranije...i kako sam, ovako ogoljen, otvoren za sve udarce, kao da tražim onaj koji će jače boljeti od onih koje život nanese...... kao da dinstam i dokuhavam cijelo vrijeme...a. stvari su sve samo ne bolne... izazovu one poneki bijes, ljutnju, totalnu nevjericu pa i smijeh...ali, ne bole..... ne bole možda zato što sam od svojih rana ojačao ili....ili su prethodne toliko jake da drugu bol i ne osjetim? Nemam pojma....ali, izgleda mi kao da se zabavljam dok drugi čupaju kosu....a je li zabava i po 14 sati biti u poslu? Ma je..... ako tako prihvatimo..je. ako vidimo tome kraj...je..... ako znamo rezultat...e to ipak ne znam – ali, kažu.... bit će kraja.... i nadam se da kraj neće biti tek korak do očaja... da ćemo, ipak, moći prošetati......a opet, kako sam i rekao, jako dobro dođe okupirati ovo malo mozga što mi je ostalo, ne misleći na one rane....
Dakle, doista sam skrenuo....
Brzinski slavljenički gablec, brzinska primopredaja darka i... juriš na posao.... no, ništa me nije uspjelo razbuditi...baš ništa.... tupo sam gledao u papire pred sobom a misli su odlutale.... i ko zna do kada bi ja tako „lepršao“ da nije uletila guzdarica „hitno....trebam te.... dođi....“. pogledao sam „mamu“ i vidio ogroman upitnik iznad njene glave.... polako, kako samo to ja znam, krenuo sam van.... „kaj sam opet zabrljo?“. Dočekala me sa smiješkom..“sjedni“ .....sjelo drvo na drvo (doista sam bil pospan ko klada) započela je.... „gle, znaš.... trebalo bi hitno pripremiti......“ ajde dobro... nije grijeh.... sa poslom se mogu nositi.... preuzeo sam zadatke i krenuo van...kad.... „ček, ček... a nemožeš sam tak otići“.... uzela je neki paketić, prilazila...i...“pa daj da te za uha navučem..“ hm.... e pa sad.... pala je čak i čestitarska pusa - inače..... nikad, baš nikad...u svih devet godina koliko se znamo nisam primio njenu čestitku...pa sad nek ne budem puran......kako je i red... otvorio sam paketić...a ono.... novi pisaći set .. bate, kaj ove moje misle da idem u kadrovsku delat i pisat rješenja o otkazima?? Konačno, do odlaska ima još vremena....
Naravno da nisam ostao duže od sedam na poslu – pa bil sam pospan....
No, valjda zbog prevelike zezancije kako me već dugo leđa nekako služe, jučer sam osjetil tupu bol.... malo teže ustao, još teže se istuširao...a najteži dio je bio sa predhistorijskim lapom i njegovom težinom dotaljigati do auta... u ovakvim situacijama mi stvarno dođe da sam sport bili i da izvadim neki mali autić iz torbice..... no... dok sam ulazio...bol je ojačala... prvo što sam pomislio da je od Ee prešlo na mene .... no, nekako sam, uz medicinu, preživio dan ... nebo je slutilo na nevrijeme.... naravno, moje dame u ljetnim haljinicama i, dakako, bez kišobrana ... popalile su mi svih pet iz auta a ti smoto...... po najvećem pljusku, lijepo, lagano, s noge na nogu od parkinga do doma.... da mi je bar šampon za tuširanje tu.... zaboravio sam kako je lijepo šljapati po kiši.... i bol zamijenio mokrim oduševljenjem ..... prisjetio sam se kad sam, ko klinac ( a kao da sam sad odrastao) obožavao skakutati po lokvicama, kako je majka uvijek ospice dobivala kad sam došao kući, kako sam nove tenesice sredio prvoga dana..... ( a nisam kriv kaj je kiša pala...)
No, kako god, navečer sam, uz pojačanu medicinu, zalego na masažer.... joj koja milina... sva sreća da ima tajmer jer...zaspao sam ko klada......
Naravno da bol nije niti danas prošla...ali, ufural sam se..... tabletice, manje trkavele i... nekak se da.... samo da mi još ne jašu za vratom sa nekakvim suludim zadacima.... a lepo sam im reko...hipodrom vam je prek Save pa tam jašite......
Ipak, ma koliko dinamično....ostaje vremena i za moje misli..... koje eto, danas ne mogu uputiti kome želim (imam zabranu.....)..... ali, zapisat ću ih ovdje... sretan ti rođendan, draga Račice .. .a jesmo mi rakovi pomalo čudni..... nikak da u ritmu odradimo dva napred jedan nazad...ili obratno...uvijek smo u nekom raskoraku.... baš... baš kao i život.....
A čini mi se da je raskorak nastao i u firmi..... no, to je već stara stvar...samo, nemam pojma ko bu uspio duže stajati u tom raskoraku...ja idem malo prileć i poravnat se....a oni ... nek vježbaju....ja i tak uvijek kasnim, ko šepavi mrav.....
Post je objavljen 06.07.2011. u 19:05 sati.