Nije me budila,
Tiho se iskrala,
Bez trunke kajanja,
Samo je otišla.
Jutro bez mirisa,
Kava bez šećera,
A stara navika
U meni počiva.
Evo šutim satima
Zamagljena pogleda,
Pomišljam na stvari zle
Koje bi me spasile.
Još sam naviknut na nju,
Pišem treću godinu,
Tri godine, jame tri,
Da se čovik zamisli!
Post je objavljen 06.07.2011. u 15:21 sati.