Toliko puta su mi tijekom života govorili šta bih trebala. Što je dobro za mene. Uglavnom sam slušala. I ne pamtim da je iz toga proizašlo išta dobro.
Ono što me tjeralo na rast, na psihički razvoj , na razvoj mojih potencijala, na uspjeh...na sve stvari koje sam sama odabrala , nekako nitko nije sjetio da mi baš te stvari predloži.
.Kako je to moguće da sam ja SAMA našla INDIVIDUALAN način??
Eventualno netko tu i tamo bi netko predložio nešto pametno, ali to je bilo uglavnom naknadno, nakon razgovora samnom.
Sve ono što me dovelo nekamo, do gušta, spoznaje, vještine, nečega, nitko mi nije znao reći koji postupak je potreban, koja radnja, koi smjer. A navjek' su puni prijedloga....
Kako je moguće da nisu pogodili skoro ni jednu stvar ili se ja bar toga ne sjećam?
Cijeli život čujem šta bih 'trebala', i to nisu čak one stvari koje bi netko odmah pomislio.
Tu se radi o izboru brojnih stvari, pomalo bizarnih, kao što su, seksualni život, koji je tu posebno zanimljiv jer je često ovijen velom tajne i raznim spekuliranjima i prevratima, pa zatim kulturni život, obrasci ponašanja, boja glasa.....pa čak i stil odijevanja.
Pa zatim bioritam, seksualni impulsi (kao da imaju zapravo ikakav valjani uvid u to), prehrana, ah nećemo sad o tome.
Kako ljudi mogu misliti da znaju šta je dobro za mene ako me ne poznaju?
Ne kužim?
Kak bi znali šta je dobro za koga kad je to skroz individualno?
Pitam se, onako, pravim se da se čudim.....
Post je objavljen 04.07.2011. u 20:13 sati.