Danas nam je 11 mjeseci, prvih 11 mjeseci prave ljubavi i sreće u mom životu, a sve zahvaljujući tebi.
Kad se samo sjetim kroz što smo sve prošli i što nam se sve ispriječilo na putu, koliko smo puta bili spriječeni za ljubav, za trenutke da budemo skupa…
Nismo se viđali dovoljno često, i nisam te ljubio ni približno koliko zaslužuješ, nisam bio tvoj uvijek kad si me željela, i sad, nakon svih tih propusta, ti me i dalje voliš i želiš. Nisam uvijek bio najbolji, često sam prelazio preko granica dopuštenog ponašanja, možda sam bio nerazuman, ali jedno je sigurno-uvijek sam te volio.
Strah me ponekad emocija jer živim u mašti. Ljubim te, a istodobno mislim da te gubim. Sanjam budan svoju noćnu moru kako mi kliziš iz ruku, a to ne želim.
Kažu da su sve velike ljubavi tužne, pa i naša je na neki način. Dijele nas kilometri koje rijetko prelazimo, previše rijetko da bismo se dublje upoznali. Znaš trenutak svaki kada te vidim, samo poželim biti tvojim i prepuštati ti se do besvijesti. Poželim biti samo tvojim i uživati u tvojoj pažnji.
Sjećaš li se prvog našeg poljupca, onog kojeg sam ukrao sa tvojih usana. Bio je sladak, mek ali i komičan. Sjećaš li se svih predivnih zajedničkih trenutaka? Ja se sjećam, i stalno mi je to u glavi.
Tako si naglo uletjela u moj život, nisam se ni snašao, a već sam bila preko glave zaluđen tobom. Oborila si me s nogu, a ja još nisam siguran kako ti je to pošlo za rukom.
Mrzim one duge noći, ali noći bez tebe su strašne, duge, bolne, i tužne.
Trebam te. Želim da to osjetiš u svakom mom dodiru, u svakoj toploj riječi i u svakom poljupcu danom od srca.
A svjestan sam da i ti mene tako trebaš.
No, smisao svega ovoga je da te volim. Volim više nego što sam vjerovao da mogu, a još čudnije je što te svakim danom volim još više.
HVALA ti za 11 mjeseci ljubavi, hvala za sve lijepo što mi donosiš.
Hvala što si moja i ne bježiš, što si jaka, što se boriš za mene i za nas.
VOLIM TE, ali to je tako malo za reći.