Mnoštvo ljudi živi nezadovoljno i neispunjeno, s toliko tuge obavljaju svakodnevne obaveze da im svaki novi dan donosi samo beznađe i očaj. Užasavamo se neuspjeha i jednoličnosti svakog novog dana.
Svatko ima mogućnost izbora.
Toliko ljudi leži budno raspeto brigom kako će sutra doći do kore kruha, uništavajući se mržnjom i samooptužbama. Lutamo kroz godine koje su mogle biti najbolje godine naših života. Jednog ćemo se dana osvrnuti unatrag i shvatiti da smo mogli toliko toga učiniti i proživiti, a nismo smogli snage ni pokušati. Jednog ćemo dana plakati za svim snovima naše mladosti koji su ostali neostvareni, spremljeni negdje duboko pod debelim slojem paučine zaborava.
Zašto čovjek nema hrabrosti izložiti se ponekoj opasnosti, krenuti nekim novim putem i upustiti se u nove pothvate?
Čovjek nije stablo prikovano za zemlju. Svatko ima svoj zemljovid koji vodi do sreće, svatko može letjeti do željenih visina. Potrebna je samo mala doza hrabrosti i odvažnosti.
Ovim ćemo svijetom proći samo jednom.
Život je jedan trenutak i čitav niz vjekova. Namjeravamo li kroz taj trenutak trčati zatvorenih očiju jednog ćemo dana iza sebe ugledati samo prazninu.
Život je igra, a svatko bi trebao znat igrati.
Zar ne?
Post je objavljen 03.07.2011. u 17:18 sati.