„ P o s t S u n c a , n e M j e s e c a ! „
„I najmanje svijetla i najveću tamu odagna!“
O Istini, stvanosti i još koječemu:
Prije bilo čega što će biti napisano dajem vam na znanje da ja pod Istinom poimam samo Boga a pod istinama činjenice koje su točne u odnosu na kut promatranja.
Što je to Istina?
Tko je taj od stvorenja koji može sa sigurnošću reći da zna Istinu u njenoj „potpunosti“? Tko je taj? Pokažite mi ga da mu se poklonim! Taj se još rodio nije niti će se roditi. Svi znaju samo onoliko koliko im je dato da znaju i ništa više.
Evo nekoliko pokušaja čovjeka da predoči Istinu ili istine u to nisam siguran!?
„Racionaliza“ /koliko li je racionalan??/
„Istina u oblasti praktičnog mora se procjenjivati prema djelima i životu , jer ovi su presudni. I izjave mislilaca kao i one ranije navedene treba ispititvati upoređujući ih snjihovim djelima i njihovim životom, pa ako se sa djelima podudaraju,treba uzimati za istinite, a stoje li snjima u proturiječnosti, posmatati ih samo kao prazne riječi.“
„Realizam“ /koliko je on realan??/
„Duša je prva Entelehija fizičkoga organskoga tijela“.
1. Zbiljnost, duševna djelatnost, nerazdvojiva duševna snaga.
2. Neprekidna duševna djelatnost, stvaralački princip, nerazoriva životna snaga.
„Imanentizam“ /koliko je imanentan??/
„Poimanje ovozemaljskog života, tj. shvaćanje da je težište stvarnosti u ovom svijetu. Od samog čovjeka ovisi dali će postati sretan tj. blažen ili ne. Samo od njega ovisi dali će biti dobar ili loš, da li će postići vrline (kreposti) ili ne. Moralna osoba je sama sebi zakon pravilo i mjera za istinu“, je imanentizam Aristotelove etike.
Svaki „Mudrac“, „filozof“, svoju sofiju ima.
Sada se postavlja sasvim očekivano pitanje: Postoje li više istina ili je Istina jedna jedinstvena nedjeljiva i neponovljiva?
Odgovorite sami sebi.
Bog je za sebe rekao: „ Ja Jesam Koji Jesam!“ – On postoji.
A ono što postoji ne može prestati postojati a sve stvoreno ima kako mi ljudi kažemo svoj vijek trajanja, mjereno našim poimanjem vremena koji smo ograničeni.
Pitanje: Kako nešto ograničeno može reći o neograničenomu ako ne samo u pretpostavkama. A što je pretpostavka nego misaona konstrukcija Istine ali ne nužno i Istina. I istinit odgovor na pogrešno formulirano pitanje navodi nas na pogrešan zaključak, udaljava od Istine ili u najmanju ruku zamagljuje put k Istini.
Neka netko kaže tko to još za sebe može tvrditi; „Ja Jasam Koji Jesam“?, neka ga pokaže . /U prolazu je, smrtan je!/
S t v a r n o s t :
Tko sam ja da tumačim „Stvarnost“? jer stvarna je samo Istina, stvaran je samo Bog: Sve ostalo i jeste i nije. Tomu nas bez problema naše iskustvo uči. Sve dolazi i doći, će sve prolazi i proći će!, ostaje samo Bog po biti Svojoj.
„Umjetnika stvaratelja, poznaju po djelima koja ostavi iza sebe!“
„A veličajna djela učini Stvoritelj!“ neba i zemlje, svega vidljivog i nevidljivog i onoga između toga, onoga što dokučiti umom ne možemo.
Neka bilo tko pokaže što je stvorio?
Za razumjeti odgovor na ovo pitanje treba znati što je to stvaranje;
To je prizvati u postojanje iz nepostojećeg, bez napora, riječju; „Budi!“, i ono
biva.
Neka netko to učini priznat će mu se moć stvaranja. Ovo što čovjek čini je samo kombiniranje i rekombiniranje datostima, tvarima, stvarima i silama za koje znamo. Treba znati da prije samo stotinu godina mnogo toga što danas znamo nismo mogli ni' zamisliti a ipak smo dokučili, ali stvorio nitko ništa nije.
„Sve što teče u mašti tvojoj, sve što ti u pojmiti želi i razum uobražen što kazuje, - iznad toga je Bog po biti Svojoj!“
Razum mora stati na rubu jer ako bi taj rub prešao raspao bi se. To je razumno!
Zato znamo da su nivoi spoznaje različiti i zaplitanja je dost!
„ODPLETIMO MALO“: Sve ovo gore iznijeto samo je plod čovjekova zaplitanja zbog neprihvatanja dobra sama po sebi. A Bog je upravo to: Bog je Dobro Samo po Sebi – Ljubav!, i više od toga!“
Č o v j e k č o v j e k u v u k j e :
Izreka, metafora (homo homini lupus) odnosi se na kapitalistički pogled na ljudske odnose (vučiji zakon kapitalizma); Izreka potječe od filozofa Hobbesa.
Pojašnjavati nije potrebno; Znamo kako se međusobno odnosimo, kao vuk prema vuku, kao čovjek prema vuku, kao vuk prema čovjeku ili kao čovjek spram čovjeka.
Izreka i ništa više. I ja svaki dan izjavim svašta, i ostanem živ. Tako i „filozofi“, „mačci“ koji se oko Istine vrte kao mačak oko vruće kaše jer kada bi Istinu prihvatili onda bi u Istini mudri bili, a ovako njihova mudrost pokazuje njihovo neznanje, njihovu umišljenost, opčinjenost sobom,oholost. Tvrde kao istinito jedno a kada se ispostavi kao neistinito to što su tvrdili: nikomu ništa, već se namnožilo novih koji tvrde da su „Istinu“ dokučili. te da je njihova mudrost savršena.
„POČETAK MUDROSTI JE BOGOBOJAZNOST!“
Tek toliko da se vidi da i najmanje znanja uništava velika zaplitana u koja se neuki daju uvući. Pametan budi. Nauči učiti i uči, uči, dok ne naučiš!, a moći ćeš naučiti tek kada prihvatiš Istinu. Sve ostalo vodi te u iluziju – obmanu, u mrak, slijediš sjenu svoju.
A post Sunca te poziva na svijetlo, budi svjetlo u tami!
Svaku sreću mir i dobro svima koji ovo pročitaše i ne pročitaše!, iz razloga raznih hajjnezir dijeli.
hn
Post je objavljen 02.07.2011. u 17:17 sati.