Kaj volim kad mi se zbriše tekst, a što mi se upravo dogodilo, tekst napisan u mahu (kaj mahu, tri avijonska maha; na mojoj mahali). Niš me tak ne veseli, ajd, recimo - zgoreno mleko me donekle obraduje do ludila.
Dakle, moja prijateljica Bugenvilija je objavila super fotku Gdje spavaju leptiri. Odlična slika, Bugi pozdravljam te, al nisam mogla ostaviti komentar, zaintrigiral me naslov naprasno. Kak sam više tip od slova nego slike, odma me to pocjetio naziv na izvjesnu totalno imbecilnu emisiju koja je prije nekoliko stoljeća emitirana prije početka glavnog dnevnika, a koji je u to davno doba još počinjal u 8 navečer.
Tad, u 8 navečer smo mi klinci već svi bili vriti, jer se celi dan jurcalo po dvorištu, drukčije su se deca igrala i družila nego danas.
Tim gore jer je sad u 8 navečer, pred dnevnik - trebalo pol ćuke šutit dok se stari boril za svoja radnička prava: da u miru pogleda dnevnik.
S radničkom plaćom si nije mogel kupovati Večernji list (Jutarnjeg nije bilo još, a ni 24sata) pa je htel pogledat vijesti, još se sjećam i melodije i zemaljske kugle u crnobelojtehnici.
Aj ti sad to u malom stanu imaj mira pol ćuke, sa ženom koja fort izvodi cirkus iz svega, uz dvoje djece kojoj se više dopada mamin cirkus nego izvješće gdi je drug Tito i drugarica Jovanka.
Alzo, tako ta emisija za decu, drito pred dnevnik - “Laku noć, deco!”; a koja se emitovala iz Beograda, a vodila ju je Milena Dravić. Ona, Milena, još traje. Emisija srećom - ne.
Pa je Milena otpjevala: "Jedna zvezda, maaala, mala, na jastuk mi tiiho pala" - pa onda odma potom priča, Milena, ne zvezda: "Pitala me: Gde spavaju kenguri? Deco, kenguri spavaju na drveću".
Tu je Smith family ponorila svaki na svoj način. Ko zamrznuta slika, još sad nas vidim. Stari nabrijan - da koje su to gluposti. Stara, jer je znala da stari ne bu ispravljal krivi navod, nego ko uvijek, ona. Buraz jer se kesil mojoj glupoj faci, on je već kužil gdi je kvaka al obavezno mi je rekel da nek zatvorim usta, da bu mi muha uletila!
Pa prvo - kaj je kengur - batećuk. Aha, klokan. A zakaj oni veliju kengur...? Dobro.
Aha, klokani daklem čoriju na drveću? Jel to neka podvrsta, supkultura, vjersko opredjeljenje, jesu glupo građeni ili su ti klokani zreli za Vrapče?
Možebitno se očekivalo da ova psihološki podrobno razrađena emisija navede roditelje na pedagoški pristup deci - da im rastumačiju da kenguri/klokani NE čoriju na nekom čudnom drvetu usred Australije. Da se teta Milena šalila, ničim izazvana. I da su ju još dobro platili za to. (Je, to može biti dobar izazov.) Uglavnom: navedenom idijockom tvrdnjom o čorkaveli klokana na visokoj flori se automacki rušil autoritet JRT-a. Nabrijanom ocu koji čeka TV dnevnik nikak nije pasalo da dete NE vjeruje roditelju da kenguri spavaju niže od krošnje drveća. A umornom detetu se kao baš čapri o klokanima u gluho doba noći. Totalna zbunjola, aj ti sad znaj kome vjerovat, a interneta ni da bi!?
A u zlo doba, u 8 navečer!
Tak bi došlo do žešćeg međugeneracijskog sukoba koji bi ponekad završil dlanom po riti, a uz poznatu krilaticu iz tog vremena: Plači, plači, manje buš pišala. Ili - Najbolje je decu stući prije spavanja, onda u suzama lakše zaspiju.
Opake odgojne mjere potpomognute naglim tehničko-tehnološkim razvitkom.
Kasnije sam, puno kasnije, zamjerala kenguricama/klokanicama kaj rađaju tak male bebe i utrpaju ih u tobolac, a ne gnjaviju se celi dan u mukama i onda 3,5 kile teško dete nose iz bolnice na rukama. Dobro, evo vidim razvil bu se i pjesnički duh.
Niš mi se ne dopadaju ti klokani. Skačeju ko po federima, kak buš ih uslikal, i sam moraš skakati?
Zbiljam, majketi, gdi spavaju klokani?
Post je objavljen 02.07.2011. u 13:39 sati.