Marketing
HORTENZIJE, POKUŠAJ PREZIRA I MAGNETSKO POLJE
Kad ti se misli rascvjetavaju
poput plamteće hortenzije.
Kad poželiš mrziti, prezreti,
il biti barem zrelo ravnodušna.
A čim na tren sklopiš oči, osjetiš razumijevanje.
I ti tu ne možeš ništa.
Dok god razumiješ, ti još nisi potrošila svu silu opravdanja.
Al možda se tu ipak radi i o pomanjkanju
osnovnog straha za sebe,
o oslabljenim instinktima preživljavanja,
o čudnom izostanku osnovane boli,
ili bar manjku prirodne povrijeđenosti.
Kao što postoji dječak-magnet, sa sposobnošću privlačenja lakih metala,
tako izgleda i ja posjedujem nezavidnu sposobnost privlačenja u moj život
vječnih nezadovoljnika,
koji u svojim savršeno organiziranim životima
po principu uredno stavljenih kvačica pored svih obavljenih obaveza,
imaju sve što zapravo prosječnom čovjeku za sreću treba.
I onda baš to osvjeste, to da imaju sve,
upravo u najnezgodnijem trenutku:
kad ih ja zavolim.
Pa kad pomisle: " Ma što to meni treba?"
Zapravo su pomislili: "Što zapravo ona meni treba?"
Pa u tom bljesku spoznaje brzinom munje napuštaju moje magnetsko polje privlačenja.
Mada sam mislila da se ziher znamo iz prošlih života,
ipak postoji falimtebože jasna granica
gdje prestaje svaki moj entuzijazam,
i gdje počinje mučenje.
I sve sile tada prestaju djelovati.
Povlače se pred činjenicom dejavu efekta.
U stilu: joj ne, ne, ne...ne još jedan.
Žele me onako kako bismo željeli kraljevsku tijaru
u raskošno uređenom dvorcu s vrhunskom poslugom.
Poput razmaženih starih damica, naviklih na luksuz,
koje se mogu rasplakat kad god požele.
Od takve se nepravde i neravnoteže
najpametnije povući.
A ne u nastupima slabosti i tuge,
svjesno zadavati još jači udarac svom egu.
Samo iz drugog kuta.
Post je objavljen 01.07.2011. u 19:50 sati.