Marketing
Mitovi i legende o ulasku u EU – mit 9
„Ulaskom u EU nestat će tradicionalnih proizvoda“
piše Semper contra
„Ulaskom u EU Hrvatska se neće morati odreći svojih tradicionalnih proizvoda kao što su šljivovica, cetinski sir, drniški i istarski pršut, paški baškotin i sir, torkul i vino dingač te drugi tradicionalni
proizvodi.
Neki od gore navedenih tradicionalnih proizvoda registrirani su samo na nacionalnoj razini (sukladno starom Pravilniku o oznakama izvornosti i oznakama zemljopisnog podrijetla hrane, što znači da oznaka izvornosti ili zemljopisnog podrijetla vrijedi samo na području Hrvatske).
Kada navedeni proizvodi budu zaštićeni na nacionalnoj razini sukladno novom Zakonu o oznakama izvornosti, oznakama zemljopisnog podrijetla i oznakama tradicionalnog ugleda poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, kao primjerice istarski pršut, a nakon toga i na razini EU-a, to će omogućiti osiguravanje nadzora nad njihovom jedinstvenom kvalitetom te prepoznatljivošću na tržištu.“
Komentar
Ovaj mit donekle spada u kategoriju mitova pod rednim brojevima 10, 12 i 13 o kojima je već bilo riječi i kao takav jednako služi samo za zamagljivanje suštinskih problema koji će u Hrvatskoj nastupiti ulaskom u EU: No dok se u njihovom slučaju talambasalo po pitanju higijene i poštivanja propisa o kvaliteti hrane jer kao 'patuljci o tome pojma nemaju' i jedino nas 'EU –guliver' može natjerati da se tih propisa držimo, u ovom 'mitu' se razglaba o nečemu što uopće nije mit.
Obzirom na praksu 'brendiranja' pojedinih proizvoda u čitavom svijetu, tradicionalni proizvodi koje proizvode hrvatski proizvođači (bilo mali ili veliki) također svoje proizvode trebaju 'brendirati' po pravilima koje europski proizvođači traže, jer jednostavno u protivnom proizvode neće moći plasirati na to tržište. Barem tako dugo dok prosječni europski potrošač ne shvati i prihvati činjenicu da ako je nešto 'brend' i proizvedeno prema pravilima 'brendiranja' ne znači da je to i vrhunske kvalitete.
I to nije ništa novo! Kao što nije ništa novo da su to naši proizvođači već odavno mogli učiniti pa sad ne bi imali nikakvih problema glede plasmana tih proizvoda na europsko tržište. No izgleda da mi i zbog takvih stvari moramo najprije u EU pa da onda poradimo na tome. Samo što se bojim da je 'baba s kolačima prekasno došla'. Kad uđemo u EU uvjeren sam da će sve te naše potencijalne 'brendove' registrirati stranci pa će naravno od toga najveću korist imati baš oni – stranci.
A o posljednjoj tvrdnji kako će, 'to (će) omogućiti osiguravanje nadzora nad njihovom jedinstvenom kvalitetom te prepoznatljivošću na tržištu' također je već bilo govora u postu o gore spomenutim mitovima. Ovdje samo ponavljam: nikakav nadzor neće osigurati jedinstvenu kvalitetu ako to sami proizvođači ne shvate. A da to ne shvaćaju, ili ne žele shvatiti, ni oni veliki u EU opće je poznata stvar. Jer njima je ipak najbitniji – profit. Sve ostalo su 'bapske priče'.
Post je objavljen 01.07.2011. u 14:39 sati.