Jesenji plodovi na stolu,
I sonata u d-molu
Sjeta
Ko sva tuga svijeta.
Vlaga na zidovima sivim,
Otkako bez tebe živim,
Sjeta
I srce kao meta
Na mojim prozorima kiši
I uzdasi su kraći, tiši,
Da mi je laži sa usana njenih,
Ja svoju sreću pogrešno procjenih.
Izgubih sve u jednom danu
U jednu jesen sjetnu i ranu.
Rastočio se život lako,
Sve se razbilo tek tako,
Sjeta
Ko sva tuga svijeta.
Post je objavljen 15.07.2011. u 19:52 sati.