Kroz stalno samokriziranje, samoanaliziranje došla sam do vrlo jednostavnog zaključka:
samo želim biti mrvicu voljena, mažena, pažena - želim nakon svih ovih fucking godina biti - samo žena.
Dozvoliti si da budem krhka, ranjiva, zaštičena.
Da napokon mogu skinuti prokletinju od hlača i veselo raspustiti kosu, oblizati usne, popraviti suknjicu i dekoltiranu lepršavu košuljicu, lupnuti vrtoglavim potpeticama, radosno pogledati u muškarca kraj sebe, primiti ga pod ruku i reči: "Tvoja sam! Brini se o meni! Usreći me! Voli me!"
Zar zaista puno tražim??
A za uzvrat mogu pružiti zaista mnogo. Jednom sam u zafrkanciji zaključila, kada smo u jednom ženskom razgovoru analizirali koja je kakva, da bih bila izvrsna gejša - načitana, komunikativna, zgodna, sexy.
I što mi to vrijedi.............
Post je objavljen 30.06.2011. u 13:38 sati.