Marketing
TIMOK - JUZNA MORAVA - AUTOPUT
u Knjaževcu, gradicu koji se smjestio nedaleko bugarske granice spajaju se Svrljiški i Trgoviški Timok te tvore Beli Timok koji se kasnije spaja sa Crnim Timokom kod Zajecara i tu prerastaju u Timok koji se opet na tromedji Srbije, Rumunjske i Bugarske ulijeva u Dunav. upravo u tom Knjazevcu se zadrzavam nekoliko dana jer zahvaljujuci Nenadu iz Beograda dobivam smjestaj u kuci njegovih pokojnih babe i dede. bio sam vec prilicno umoran, a i dobro mi je dosla baza za kasniji odlazak na Staru planinu.
vjesto sam iskoristio tu cinjenicu da se konacno najedem razne tjestenine i da napravim pauzu od mesa koje je sveprisutno i pristupacno cijenom. takodjer iskoristavam dva dana za pisanje bloga (onog proslog), te pripreme za odlazak na planinu.
nekako se prebacujem radnickim mini busom firme " Skijalista-Srbija " do planinarskog doma "Babin zub" odakle je polazna tocka za uspon na Midzor (2168m). putem nisam uspio nista vidjeti jer je bus obljepljen nekom reklamom, a nitko nije otvaro prozore, pa nisam ni ja.
TERAJ MISKO
BABIN ZUB (ispod je dom)
kraj planinarskog doma se nalazi hotel, a u cijeloj zoni ima tri gotovo nove skijaske staze. dom je dobio ime po istoimenom vrhu-kuku koji malo baca na babin zub. stara planina je zasticena kako park prirode i to je nastavak (kraj) lanca Stare planine Balkan koja se nadovezuje kroz gotovo cijelu Bugarsku. inace naziv balkan dolazi od turske rijeci koja oznacava planinu. znaci svi su planinari ujedno i balkanci, sta se jasno dade zakljuciti. a Turci su to znali odavno.
jedna od karakteristika Stare planine da iznad nekih 1700m nadmorske visine nema drveca, cak ni klekovine, a ni grmova, pa ni stjena. samo trava. dakle, ovdje se sve vidi.
zemlja je ovdje skroz crvena, a markacija nije ni potrebna gotovo cijelim putem do vrha, osim na 3-4 raskrsca. cak i u slucaju magle nije lako zalutati jer je staza dosta vidljiva. putem sam razmisljao dali su sva stara gorja slicnih karakteristika, tj. nisu strma, spicasta i kamenita kao mlada. zapravo mislim da nisam nikada prije ni bio na nekoj staroj planini. vise volim mladje. ali zasao sam u godine i ja.
ubrzo je dosao kraj mojim razmisljanjima, jer se odnekud pojavio gusti, magloviti i prijeteci oblak.
tocno tamo gdje bih trebao doci za oko sat vremena. ponio sam jaknu i hlace za kisu, al zaboravio navlaku za ruksak, a nemas se gdje skloniti. ipak okom sokolovim uocavam neku rupu ispod kamena te tu ostavljam u ruksaku sve sto mi nije neophodno i nastavljam dalje direktno kroz oblak na vrh.
ZAKLON
sam vrh je jedan u nizu travnatih brezuljaka koji se protezu tocno linijom srbijansko-bugarskog razgranicenja. naravno ne moram ni reci da sam zavirio malo u uniju da vidim kako se zivi, ali postavili su oblak da cuva granicu od nepozeljnih.
NE MOZE DALJE
OVAKO SE CUVALA GRANICA
VJETAR SU POSLALI NA MENE
U EUROPI, KONACNO
NOVO ODIJELO
zadovoljan ucinjenim vracam se u dom na zasluzeno Zajecarsko pivo koje je jos jedino zadrzalo izvorni oblik zidarske flase. a i casa nije bila puno mladja.
PIVO (as it once was )
kasnije, na poziv clanova organizacije mladih za kreativni razvoj Knjazevca, odlazim na mini rock koncert, a zarada od ulaznica odlazi za izgradnju sportskih terena. momci su mi pomogli logisticki i upoznali me s gradom i opcenito zivotom ovdje, a ja sam njih pozvao da budu sto zele i da dodju na rijecki karneval. inace većina ljudi u Knjazevcu ima specifican naglasak, a i grad je prilicno jeftin tako da navalite u goste dok još nije kasno.
NIKOLA POZIRA
preko prijevoja na Tresibabi i Svrljiskim planinama stizem do prijestolnice juzne ili jugoistocne Srbije grada Nisa ili kako ovdje kazu geografskog centra Balkana. u istom danu obilazim tvrdjavu koja je jedno od najocuvanijih zdanja turske vojne arhitekture na srednjem Balkanu ( zidine su duze od dva km, a unutar tvrdjave se nalaze zbirka nadgrobnih spomenika - lapidarijum, ostaci rimskih termi, hamam-tursko kupatilo, Bali-Begova dzamija, barutane itd), spomen park Bubanj i Cele-Kulu jedinstven spomenik u svijetu s uzidanim lubanjama srpskih ustanika koju su Turci podigli u znak odmazde nakon bitke na brdu Čegru 1809 godine.
NISKA TVRDJAVA
NIS, SA TVRDJAVE
sam gradski centar je pun raznoraznih shoping centara, a rostilji mirisu iza svakog ugla.
DOMISLJATI VLASNIK
u Nisu sam se susreo i sa Talesom planinarom-putnikom kojega takodjer znam iz nekih prica po internetu. od Maroka pa do bliskog istoka nema puno visokih planina koje nije posjetio u svojih 30-ak godina. uz superskromni budzet samo on zna kako, a ja izvlacim brdo korisnih informacija o mjestima i planinama koje su meni na putu.
TALES
OKOLICA NISA
slijedeca stanica mi je bila Leskovac. za ovaj grad sam prvi puta cuo jos u srednjoskolskim danima kada sam kratio dane kartajuci s prijateljem cija je majka radila u tvornici lijekova iz Leskovca. znalo se tu zakartati i po desetak i vise sati bez prestanka, ali vratimo se na temu. otkad sam poceo raditi po kuhinjama probio se do mene glas o leskovackom rostilju, a trazeci poslove po obali i otocima zakljucio sam da ugostitelji dosta cijene majstore iz Leskovca te sam odlucio probati nesto s rostilja kod njih. nisam imao puno vremena na raspolaganju, pa sam otisao prvo na leskovacku trznicu. bilo je tu svega, a najvise paprike, paradajza, krastavca, mladog krumpira, visanja itd. pazi vraga, paprika vec od 5 din (100din=1euro), krastavac kilo za 15din, paradajz oko 50 din-kg. kazu da je na nize cijene utjecala i pojava neke bakterije negdje, ali nisam ni znao za to, te sam se razbijao od sopskih salata kad god sam mogao. zatim sam obisao 2-3 mesnice i tamo su se cijene kretale oko 12 eura za kilo bifteka, a meso za rostilj oko 350 dinara ili 25 kuna (junetina sa dodatkom soje i zacina kaze deklaracija). nigdje se u mesnicama ne prodaju gotovi cevapi ili pljeskavice nego iskljucivo mljevena junetina. bez luka.
LESKOVACKA PIJACA
KRALJ ROSTILJA
na preporuku lokalnog biciklista koji mi nudi i smjestaj (zurio sam u Vranje, pa sam odbio) odlazim u "Grill klub 66" koji je smjesten u sporednoj ulicici i nije veci od zametske Fadile i narucujem pola porcije cevapa sa lepinjom jer su pljeske bile pregoleme.
u tih 5 cevapa je bilo po mojoj procjeni oko 150-175g mesa, bili su manje zacinjeni nego rijecki, meso sitnije mljeveno (kao i svuda u Srbiji), lepinja nije bila "mokra", a i dobio sam hrpu povrca za dekoraciju i nije se osjetio dim na mesu. vrlo dobri.
inace ovdje citam da je tradicija leskovackog rostilja duga vise od 200 godina te da su neki proizvodi i zakonom zasticeni. jos se organizira manifestacija-rostiljada koja promovira leskovacke specijalitete, a obara se i rekord u pravljenju najvece pljeskavice na svijetu. kako to ide i sa drugim brendovima kazu ljudi, tako se svi i sve prodaje pod leskovacki rostilj.
taj dan sam zavrsio u Vranju kod mog drugog couchsurfera Danijela koji radi za pristojnu placicu, ali muku muci sa slobodnim danima. treba uskoro preseliti u Novi Sad, a kaze ugostio je vec podosta putnika koji Vranje gledaju samo kao tranzitnu stanicu prema Makedoniji (kao sto sam i ja gledao). u nasem kratkom druzenju ostavio mi je dojam covjeka koji ne pretjeruje ni u cemu i od kojega se dade nauciti. nadam se da cemo se opet sresti, pa i na malo duze.
22.06. odlazim iz Vranja te svracam u Bujanovac posljednji gradic u Srbiji gdje obnavljam zalihe i dobivam informacije za daljnji put. gradić je mijesanog srpskog i albanskog stanovnistva i suzivot je ovdje realnost. po natpisima na trgovinama se vidi koje su čije, a kako sami stanovnici gledaju na sve nisam mogao saznati za tako kratko vrijeme.
odlazim iz Bujanovca dalje cestom koja ide paralelno s autoputem i dolazim do tocke kada trava raste iz asfalta, a ljudi me cudno gledaju valjda u stilu vidi budalu, a ima tamo autoput. uz pomoc lokalnog biciklista -veterana vratio sam se 5 km i ukljucio na autoput kod Preseva.
LOKALNI BICIKLIST
sta je tu je, stavljam kacigu na uzarenu glavu i dolazim na granicu nadajuci se da me nece vratiti. to bi znacilo ekstra stotinjak brdovitih km do Skopja. makedonski carinik djecjeg lica me je uz smjesak samo pitao imam li vozacku i pozelio mi sretan put.
RUTA ( Timok - Južna morava - autoput)
Post je objavljen 29.06.2011. u 21:27 sati.