Ako se savjest, prema prevladavajućem modernom shvaćanju, ograniči u subjektivni okvir, u koji se smješta religiju i moral, onda krizi zapada nema lijeka, a Europa je osuđena na nazadovanje.
Ako se naprotiv savjest otkrije kao mjesto slušanja istine i dobra, mjesto odgovornosti pred Bogom i braćom ljudima, što je protiv svake diktature, onda ima nade za budućnost. Benedikt XVI., 4. lipnja 2011.
Prošlo je 75 godina od djela francuskog profesora Paula Hazarda koje nosi naslov "Kriza europske savjesti", pa iako je to povijesno djelo i tiče se razdoblja francuskih preokreta od 1680. do 1715., ono nije do danas ništa izgubilo na svojoj vrijednosti. Novi mentalitet koji je sazrijevao u vrijeme vladavine Luja XIV i ideje protukršćanskog prosvjetiteljstva izazvali su tu promjenu duha i poimanja čovjekove slobode i odgovornosti. Bezvjerstvo francuskih "filozofa" 18. st. rodilo se na temeljima engleskog deizma, koji je na svijet iznjedrila masonerija, i francuskog racionalizma.
Racionalizam koji odbacuje Božju objavu, jer se do nadnaravnih istina ne može doći iskustvom, već samo vjerom, odbacio je i Boga kao izvora i utočišta naše savjesti. Deizam koji nije nijekao Božju opstojnost, već je Boga zamagljivao i udaljavao od čovjeka, uveo je u svijest čovjeka posve racionalno konstruiranog Boga koji je daleko od svake objave.
Lakoća s kojom se ove dvije teorije uvlače u život kršćana govore i o krizi vjerničke savjesti, koja se predaje subjektivnom izboru između dobra i zla, bogatstvu, uspjehu i uživanju, ili pak s druge strane rezignaciji, beznađu i povlačenju. Papa nas je i ovoga puta pozvao da ponovno otkrijemo Boga koji nam se objavio u Isusu, a On je Put, Istina i Život, i savjest koja je mjesto slušanja Istine i Dobra.