Zdrava kritika mora postojati.
Takva kritika otkriva cir ispod povrsine i trati sredstva za ozdravljenej.
Zdrava kritika je kao hladan tus, pospjesuje krvotok.
Kao dobrota masaza, olabavljuje misice i cini pokretljivim.
Dobar kriticar je kao vrtlar, koji znalacki odstranjuje sve skodljivo na cvijecu, da bi ponovno moglo disati i dobilo svjeze snage.
Kritika je zivotno potrebna.
Bolesna kritika ne mora postojati.
Bolesni kriticari su sveznalice, koji se u sve mijesaju, mudrijasi koji na sve gundjaju, pesimisti koji posvuda njuse spletke.
To su specijalisti za rusenje: nista ne ostavljaju stajati, nista lezati, za njih nista ne vrijedi.
Bolestan kriticar ne donosi nov zivot, jer je i sam mrtav.
On sam je suvisan teret koji blokira svako kretanje.
Posvuda koci.
On je kao ludi vrtlar koji obrezuje stabla na smrt, jer mu se ne svidaju.
Stroj za glodanje sve skracuje i smanjuje, on nema nikakve alternative.
Bolesni kriticaru,
ti stojis na kocnici.
Phil Bosmans
Post je objavljen 28.06.2011. u 17:34 sati.