Jednoga su se dana dijelovi tijela razljutili i pobunili. Dok su oni radili sav posao, želudac je samo čekao da primi hranu. Ruke su morale raditi, noge nositi tijelo, srce stalno kucati, a pluća disati…Svi su morali nešto raditi jedino je želudac ljenčario i po cijeli dan uživao u hrani koju su mu drugi priskrbili. Tako su dijelovi tijela odlučili kazniti želudac.
Danima ruke nisu uzimale hranu, zubi nisu žvakali, a grlo gutalo. Svi su bili odlučni osvetiti se želucu. No, ubrzo se cijelo tijelo počelo umarati i slabiti. Pojavila se drhtavica i temperatura, i uskoro se tijelo našlo u krevetu zbog nedostatka snage i vitalnosti.
Tada su dijelovi tijela shvatili da i želudac na svoj tihi i neprimjetan način radi svoj posao i da svi dijelovi tijela jednako doprinose životu i zdravlju tijela.
Od tada svatko zadovoljno obavlja svoj dio posla ne razmišljajući više o tome što onaj drugi čini kako bi tijelo preživjelo.
***
Svatko u životu igra važnu ulogu i svi smo jednako dragocjeni...
tek kada je sve skladno povezano i kada svatko obavlja svoj dio posla,
onda su sreća i mir mogući...
moramo naučiti voljeti svoju ulogu i poštivati tuđu
jer u toj čarobnoj mreži koja se zove život, svatko plete svoju nit...
pokidaj jednu nit i cijela mreža se raspadne...
Post je objavljen 28.06.2011. u 17:22 sati.