Našinci, naši rođeni
natjerani nuždom,
trbuhom za kruhom,
u tuđinu povedeni .. .
Tuđa kuća obečaje,
al' što daje gorko traje...
Odlazeći u tuđinu
sijaste mladosti snagu.
dolazeći domu svomu
žanjete starosti tugu . . .
Gorak li je kruh tuđine .. .
Tuđi ljudi nisu braća,
nebo tuđe, tuđi govor
došljaku su crni ponor.
Doma je i tuga kraća,
Čežnjiv je zov domovine.. .
Majka naša domoina
strpljivo čeka, zove
u bolno krilo sinove :
Na ognjišta stara, pusta
dok ne padne magla gusta
v r a t i t e se iz tudina . . .
Tako sam napisao 2003. godine.
Domoljubac
Post je objavljen 28.06.2011. u 16:19 sati.