Još se sićan šjora Uje
Vikali smo da nas čuje,
Činili smo iz dišpeta
Sve šta Uji puno smeta.
Još se svega sićan ja,
Luda dico, ajte ća,
Ća je ovo na svit došlo,
Sad je prošlo, sve je prošlo.
Ja se pitam, a i svi,
Šjora Uje da li spi,
Mučat ćemo cili dan,
Neka ima miran san.
Još se sićan njena smija,
Svaku rič san zapamtija,
Uje je sa dicon znala
Uvik bi nam bombon dala.
Kako dan za danom biži
Ostaju nam samo friži
Ujine nas držu priče
Te nas uspomene liče.
Post je objavljen 28.06.2011. u 19:58 sati.