Pregled posta

O Marijana, slatka mala Marijana

Šokirano Antonijino lice i riječi koje je izgovorila alarmirale su me da odmah odem na internet i provjerim što li joj je to Nemeš rekao u intervjuu koji se odigrao nekoliko minuta ranije, a na koji sam ja zakasnila taman se vraćajući iz Zadra. Uskoro i Marijanino uplakano lice, Horvat koji ju je zagrlio i smirivao... Nije mi se padalo na pamet raspakiravati, Danijelu sam rekla nek mi napravi sendvič i stavi tatine paprike u frižider. Sve ostalo raspakirat ću kasnije ili sutra. Još da je bio izribao teču u kojoj su mi zadnji put izgorile kokice, davala bih mu upute kako da mi ih napravi. Polij dno uljem, stavi one kokice od domaćeg kukuruza koje kupim na Dolcu (razlika je nebo i zemlja u odnosu na kupovne) i tresi teču kad počnu pucketati. A Coca-Colu sam imala u frižideru.

Kako god. I sendviči su super došli. Finale Big Brothera, PARDON, Velikog Brata bilo je zanimljivije nego veeeelika većina holivudskih blockbustera. Svi dosadašnji BB-ovi nisu mi bili nešto, ali ovaj me bome često znao prilijepiti za naslonjač. Nije me sram reći ono što je. Znam one koji su gledali, a eto, u društvu, na FB-u se zgražali.

Ne mislim previše fantazirati. Favorit mi je bio Horvat.
Marijani sam zamjerala neke stvari. Nije me previše smetala činjenica da je dvogodišnje dijete ostavila doma, ako je bilo zbrinuto, a jest. Ako je željela zaraditi nešto, možda dobiti šansu za neki posao u budućnosti ili možda stvarno, maknuti se od svega. Ako se njezina obitelj s tim složila, na kraju krajeva, ako joj je i muž podržao, što ja imam tu razglabati i moralizirati zašto je na tri mjeseca napustila malu? Ne bi da ju je napustila zauvijek. Znam ljude koji zbog posla moraju na pola godine otići na teren, a zarađuju malo više od 1000 € mjesečno, dakle puno manje od Marijanine cifre koju je osvojila, a malo više od onoga što bi dobila da nije pobijedila.

Na njezinom mjestu smetalo bi me to da zavodim nekog lika koji me privukao u odjeći koju mi je kupio muž, našminkanu i naparfemiranu također make-upom powered by muž. Budući da sam jedna od onih koje doslovno boli K za sve što poznanici, rodbina i šira obitelj misle o meni, sumnjam da bi me čak bilo briga što i cijeli Balkan o meni misli i analizira uz kave, piše po forumima dok zanemaruju obaveze na radnom mjestu ili uče za ispit.
Ali bilo bi me briga što moje nedolično ponašanje gleda moj muž, moji roditelji i neki ljudi koji zaslužuju da ih poštujem. Sklona sam dati ruku u vatru da se nikad ne bih upustila u ono u što se upustila Marijana.

Jer cijenim ja životno načelo „nek te vode srce i osjećaji“. Ali pobogu, postoje slučajevi u kojima razum mora imati prednost. Nekoga je tako "osjećaj" tako naveo da ubije mladu curu... Ovo nije ta priča, ali kažem, ako imaš nešto kvalitetno u životu, to zaslužuje da osjećaje preispitaš i razumno odlučiš. Ako nešto i ne valja, definitivno se treba riješiti, ali na ovaj način.... Nisam odobravala njezine postupke neovisno o njezinim pravim razlozima.Tko zna kako se zapravo ona osijećala u braku, ali iz onoga što sam vidila na temelju priloga, izjava njezinog muža pa i njezinih izjava, po mom je mišljenju napravila tešku glupost.
I to, kako mi se čini, samo radi njene osobne nesređenosti i nezrelosti.

No OK. Marijana je pobijedila. I meni, gledajući tu dramu uživo nije bilo žao. Kad je ispao Horvat, a ostali dosadni Dule i uplakana, slomljena Marijana, kad sam pogedala na youtubeu Nemešev intervju u kojem je ostavlja dok ga je ona uživo pratila u improviziranom „bioskopu“ te spustila kokice koje je u tom trenutku držala u krilu na pod, kad sam joj vidjela oca koji joj se obratio tako da je i meni poteklo par suza, kad sam vidila kako se nesuđena kuma Bojana smije grleći nesuđenog kuma, kako sustanari jedan po jedan peru ruke od Marijane, kako je lik zbog kojeg je sve riskirala i nanijela štete najviše sebi (a zatim i svojoj obitelji) nakon 24 sata provedena u skutama svoje matere i slušajući savjete prijatelja koji nisu bili s njim u kući, kad sam je vidjela tako samu s Dulom pogleda „samo da sve ovo što prije završi“, kad sam čula kako joj vani ljudi zvižde, a ona to i sama čuje pa ju je bilo strah uopće i napustiti kuću Velikog Brata, kad sam čula pitanja koja su joj postavljali bivši sustanari, a sve vezano za muža (kao da je to nisu mogli i u kući pitati nego su se pravili blesavi) i njen jedini komentar na Nemešev intervju „Nož u srce!“, jednostavno sam željela da baš ona pobijedi.

Čak i ako gledamo „tko je što u kući i koliko radio“ nije mi žao da je pobijedila upravo ona jer u svakom pregledu dana, svi sustanari mahom su se sunčali vani na dvorištu ispijajući kavu i ogovarajući, a Marijana je bila u kuhinji, kuhala za neke i posebna jela, prala suđe. Možda se varam, ali eto, čini mi se da se ona u kući najviše naradila. I kao što je rekla Antonija Blaće: „Svi vi intelektualci koji mislite da biste napravili nešto veeeliko u kući... nakon 5 dana u kući vrlo brzo bi vam zafalila jedna Marijana da vam opere suđe.“
Vidjela sam ja doduše i Soraju i ostale da se nekad motaju oko kuhinje i pomažu Marijani, ali ona je gotovo uvijek bila u tom dijelu kuće. A najrjeđe na sunčanje-trač-partyju.

(I OK; osim u kuhinji pod jorgan planinom s Nemešem... i da nije udana, ni to ne bi bio toliki „spektakl“.)

Osim kuvanja i spremanja po kući, činilo mi se da je Brendon bio u pravu kad je rekao da je ona najiskrenija ukućanka, plače kad joj se plače, smije kad joj se smije. Sama je rekla da pokušava ne misliti na stvari koje bi je tamo razularile nego da se koncentrira da prolaze dan po dan.

Nakon svega što se dogodilo, ja bih voljela sretan kraj. Prošla je jednu veliku školu i ako je iz ovoga nešto naučila, ali baš baš naučila ja bih voljela da joj muž oprosti. Ako su neke javne osobe mogle oprostiti svojim muževima i živjeti sretno, zašto bi sad Marijanin muž, ako je i dalje voli bio lud ako joj da još jednu šansu? Ako je voli više od svog ponosa (recimo mene bi jedino ponos mogao „odgovoriti“ od oprosta) i onoga što ljudi pričaju, zašto ne?

Dakle, navijam za sretan kraj ove priče. Mislim da čak i to da, taman i da je ovaj nije ostavio pred kamerama, njihova „ljubav“ ne bi opstala van kuće i da bi se ona vrlo brzo sjetila da voli svog muža.
Netko uči iz grešaka, netko ne. Netko uči iz manjih netko iz većih.
Vjerujem da te i velika greška u životu može naučiti jako puno, ako joj dopustiš da te nauči.

I za kraj, Marijana, da citiram jedinu pametnu rečenicu koju je veliki pevač-glumac-redatelj Nemeš rekao u intervjuu, a koja ti, uz 105 000 € može dobro poslužiti za novi početak (s mužem ili bez njega):
Nije bitno jesi li sam pao ili te netko sapleo, nego je bitno šta ćeš da uradiš kad ustaneš.



Post je objavljen 28.06.2011. u 15:35 sati.