I Pašamani su imali predstavnike na velebitskoj stotki za vikend. Marko i ja smo preuzeli na sebe taj nadasve odgovoran posao
Ukratko - Marko je po običaju trčkarao, a ja sam ga većinu utrke uspješno usporavao.
Cijelu utrku smo proveli zajedno, a iako je bilo hrpetina natjecatelja uglavnom smo imali osjećaj da smo sami na Velebitu.
Uspon na Sveto brdo i lagano đogiranje po grebenu su bili lakši od očekivanog - tu nam je bura puno pomogla. Nakon prve tranzicije žeeeeeeeeeeešća kriza koja je trajala skroz do WC-a Tatekove kolibe. Pretpostavljam posljedica faune skupljene u cjevčici od mijeha. Onda nćno druženje s Lokijem, a od ponoći i sa povećom grupom ljudi, žena i djece
Dočekali jutro na usponu na Kizu, nakon Kize vucarali se do Ravnog dabra i kad smo shvatili da možemo uhvatiti vrijeme ispod 24h jurcanje do Karlobaga po nečemu što ne liči ni na put ni na stazu. OK, pokušaj jurcanja, više je to bilo šepanje.
U cilju pivica, jutarnje kupanje u ledenom moru, autotransov bus do Starigrada i spavanje u apartmanu do ponedjeljka ujutro. Manje teško od očekivanog, limiti toliko dugi da se moglo sa šetnjom s noge na nogu i spavanjem uhvatiti cilj.
I da, briljatna nova ideja za sve organizatore - naplatiti 10 kuna depozita za 4 ziherice za startni broj.
Post je objavljen 28.06.2011. u 07:17 sati.