Marketing
Čaušević i Šehić u akciji stvaranja bolje prošlosti
Školstvo smijeha i zaborava
Piše: A. Kotromanić
Nemalo sam se začudio ovoj vjestici, budući da znam da MSŠ Gornji Vakuf postoji od 1994., eventualno 1995. godine, a to znači da je u našem slučaju riječ o 18., eventualno 19. generaciji maturanata MSŠ GV.
No, nije vrag da u školi, i to srednjoj, ne znaju računati, mislio sam, bit će da je opet posrijedi stvaranje bolje prošlosti. Čelnici MSŠ-a i bošnjački političari htjeli su isticanjem okruglog broja 40 dati Mješovitoj srednjoj školi ono što ona nema: tradiciju i kontinuitet, ne prezajući pri tome ni od zavlačenja ruke u tuđe džepove. Ko biva, naša škola je ona kojoj pripada i budućnost i prošlost, a ona druga, vlaška, kojoj ni ime ne spominjemo, minorna je i beznačajna, škola bez prošlosti, pa, onda, i bez budućnosti, žele nam reći čelnici MSŠ-a i bošnjačke politike.
Bit će, kažem, da je, po ratnim i poratnim navikama (onim najcrnjim), riječ o stvaranju bolje prošlosti, ali, bit će, borami, i da je riječ o nepoznavanju računanja. Jer, SŠC Jura Mikulić, čiju povijest želi sebi prišiti MSŠ, osnovan je Odlukom Skupštine općine 3.4.1972., a 10.4.1973. upisan je kod Privrednog suda u Zenici, te je prva generacija uskopaljskih učenika (bravara, automehaničara, preciznih mehaničara, limara, alatničara, zavarivača, električara.... (sve sam go maturant)) upisana u školskoj 1972./73. godini. E, sad vi računajte, koliko je to generacija maturanata do ove, 2011. godine?
40?
Jest, kad na vrbi rodi grožđe ili kad Uskoplje opet bude samo Gornji Vakuf!
I da: jest i kada se prepravljanjem i retuširanjem prošlosti želi drugoga minorizirati i asimilirati.
Tada nisu važne brojke, niti matematika: važno je samo potiho, ispod žita, podvrgnuti gdje se god šta može, pa i školstvo, svom prljavom političkom cilju.
Sudjelovanje općinskog načelnika u ovoj farsi ozbiljan je politički gaf, preko kojega hrvatske stranke i političari u našem gradu ne bi trebali šutke prijeći. Ono je, također, još jedna bjelodana poruka Hrvatima da ni pod kojim uvjetima ne smiju pristati na ukidanje vlastite škole.
Jer bez nje, to nam naš primjer zorno prikazuje, matematika i uopće obrazovanje uopće neće ni biti bitni.
P.S.: U rečenim izvješćima pojavljuju se imena Vahida, Seada, Muamera, Ibrahima, Nedžada.... Ni traga nekom ženskom imenu. Pa po čemu je ova MSŠ, onda, mješovita?
Post je objavljen 28.06.2011. u 00:30 sati.