Odavno sam nekako prerasla bajku da su srodne duše dvoje ljudi, obično suprotnog spola, koji se sretnu i upotpune jedno drugo. Mislim da nas nitko drugi ne može upotpuniti osim nas samih. Ta iluzija o srodnim dušama nam je nametnuta od djetinjstva i dok se ne riješimo tih obrazaca razmišljanja, gledat ćemo na život iz jedne perspektive i nailaziti na razočaranja. Srodne duše-da, lijepo zvuči, ali mislim da se ne radi o jednoj, jedinoj osobi, već o više osoba koje nam dođu u život, često puta kada ih baš trebamo i putevi nam se nekako ukrste....
Prijatelji, oni rijetki, brutalno iskreni kada treba biti iskren, oni koji izvlače ono najbolje iz nas, koji nas potiču i ohrabruju da budemo svoji, baš onakvi kakvi jesmo i ne žele nas mijenjati. To su rijetke osobe koje vide onu stvarnu ljepotu u nama, koji nas spuštaju na zemlju kada je potrebno i uz koje učimo... o sebi, o životu. To je obostrani rast....i u takvom odnosu možda i indirektno doživljavamo promjene ali prema onom najboljem u nama.
Kada ste zadnji put nekome rekli da ste zaista sretni što je dio vašeg života ?
Kada ste bez nekog osobitog razloga rekli nekome da je divan, da obogaćuje i oplemenjuje vaš život?
Vjerujem da nam ljudi dolaze u život uvijek s nekim razlogom ....možda na pomalo čudne načine i čini nam se kao slučajnost, ali odavno ne vjerujem u njih, previše je bilo dokaza protiv. Kada mi se život srušio naglavačke i kada sam često puta bila opijena koktelom očaja, samosažaljenja , tuge i bespomoćnosti, mnogi ljudi su mi na razne načine ulazili u život.
Prijatelji nisu oni koji nam povlađuju, pravi prijatelji su one rijetke duše koje su nas u stanju potaknuti na osvješćivanje, koji su sposobni ohrabriti nas da kopamo duboko, duboko ispod svih slojeva da dođemo do sebe, da otkrijemo svoj put.Oni koji vide ljepotu u nama, kada se bojimo i vlastitog odraza.
Ovo posvećujem dragocjenoj osobi u svom životu kojoj zaista mogu reći iz dubine svog srca....sretna sam što si dio mog života, sretna sam što su nam se putevi ukrstili, sretna sam i zahvalna na svim tvojim riječima podrške, utjehe, ali sam sretna i na onim riječima otriježnjenja, pomalo grubim i brutalno iskrenim, ali prijeko potrebnim.
Potičeš me da budem svoja i da idem samo svojim putem, da otkrijem sve svoje snove, svu svoju ljepotu, ali i da ne bježim i od one mračne strane. Nisi me osuđivala niti onda kada samu sebe jesam, ali si mi ponekad davala do znanja da trebam promijeniti perspektivu, pogled.
Hrabrila si me da se borim, da se ne predajem , kada nisam znala imam li snage i hrabrosti. Primila si me u svoj svijet bez ikakvih uvjeta, očekivanja, samo sa željom da budem dio njega.. Bliskost i povezanost misli, razmišljanja, učenje dvoje ljudi jedno od drugoga, rast duha prema onom najboljem u nama međusobnom interakcijom, to su za mene srodne duše. Iskrenost, toplina, zagrljaj kada ti je potebniji od disanja, pogled pun razumijevanja, dodir....
Hvala ti Ksenija što si dio mog života i ....sretan ti rođendan,neka ti se ostvare svi tvoji snovi...
Post je objavljen 27.06.2011. u 22:04 sati.