Marketing
Jadovno, mjesto genocida
Naknadno (3. srpnja): Korektan izvještaj s komemoracije u Jadovnom u Samostalnom srpkom tjedniku "Novosti". Istaknuto je da se predsjednik banjaluče udruge "Jadovno 1941.", one koja održava mrežno sjedište jadovno.com, obratio skupu "ne pretjerano mudrim i promišljenim govorom", što je izazvalo reakciju Milorada Pupovca i Vesne Pusić.
Danas je Boris Tadić. privatno a ne kao predsjednik Republike Srbije, prisustvovao komemoraciji žrtvama genocida 1941. u Jadovnu na Velebitu. S time je osobno povezan, jer su tu ubijeni i njegov djed i brat njegovog djeda. Predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović je kao svoju izaslanicu poslao Vesnu Pusić, predsjednica Vlade Jasena Mesića, bio je i predsjednik Sabora Luka Bebić.
Riječ je o logorima smrti, koji su počeli djelovati već u svibnju 1941., te djelovali do početka kolovoza 1941., kad Talijani reokupiraju to područje i ustaše se povlače. Tada još živi zatočenici prebačeni su u Jasenovac, gdje su ubijanja nastavljena.
U javnim nastupima to često nije jasno, pa treba objasniti da se radi o Grupi logora Gospić. Ljudi, masovno i prisilno odvedeni (velika većina Srbi, nemali broj Židovi), bili su prevoženi u tranzitni logor u Gospiću, a zatim radi likvidacije dalje na Velebit i na Pag, te još neka mjesta u blizini (Maksimovića štale, Stupaničevo). Na Pagu su bili logori Slana i Metajna, a mnoge su žrtve bile ubijane na brodovima i bacane u more. Na Velebitu, Jadovno je bilo središnje mjesto tranzita, a leševi su bacani u desetine jama.
Komemoracije žrtvama prekinute su 1990-ih godina, spomenik je miniran, spomen ploče i putokazi uništeni. Spomenik i komemoracije su obnovljene od 2009. godine, kad je sudjelovao i tadašnji predsjednik RH Stjepan Mesić. Za "Dan sjećanja" izabran je 24. lipnja, jer je na taj dan otvoren logor na Pagu. Možda se pritom imalo na umu i "kajlu" da se poklapa s Danom državnosti.
Na mrežnom sjedištu jadovno.com inzistira se na brojci od 40.000 žrtava (čak se točno navodi 40.123), i ta se brojka često prenosi. Vjerojatno je pretjerana, iako znatno manje nego brojke koje su se desetljećima spominjale za Jasenovac. Poimenični spisak navodi 10.502 žrtve, a hrvatski povjesničari slažu se da je ukupni broj između 15.000 i 25.000 (Zvonimir Despot navodi procjenu od 24.000 kao vjerodostojnu). Da podsjetimo - u tri mjeseca, i velikom većinom prije početka ustanka na području NDH.
Ustaško divljaštvo dovelo je do ustanka, a ne obrnuto. Na sreću, nasuprot ustaškim i četničkim izrodima i izdajnicima, na čelo ustanka postepeno su došli najbolji sinovi i kćeri hrvatskog, srpskog i drugih naroda, te usmjerili borbu protiv svih okupatora, fašista i njihovih domaćih slugu.
Nakon savjesnog preispitivanja, nakon što su na površinu izbile mnoge prikrivane mrlje o pobjednicima, 20 godina nakon pada komunizma, ostaje zaključak: ono što su nam 45 godina govorili o ustašama, četnicima i partizanima, u bitnom je istinito.
Pogledajte niz podataka i upućivanje na neku litaraturu na temi "Grupa logora Gospić" na forumu hrvatska-povijest.com.
Nažalost, iako donosi neke točne podatke, spomenuti sajt velikim je dijelom u službi srpske šovinističke propagande. Najnovije je "udvaranje" Talijanima, gdje se teror koji su partizani činili nad talijanskim stanovništvom 1943.-1945. prikazuje kao jednostavni nastavak terora koji su ustaše činili nad Srbima i Židovima (a fašistički teror, kao i četnički, naravno se ne spominje). Iako knjiga koju je objavila novinarka RAI-a Mira Mihajlović vjerojatno sadrži neke nove činjenice na osnovu talijanskih arhiva (neki talijanski dokumenti o ustaškom pokolju ljeti 1941. ranije su objavljeni), šteta što je sve predočeno posve u službi propagande.
Shvatljiva reakcija je negirati sve. Teško je biti objektivan, priznati činjenice kakve jesu, pamtiti svoje žrtve ali i priznati zločine koje su "naši" počinili.
Pokušaj povratka života u zaselak Jadovno danas: Udruga "Jadovno".
Post je objavljen 26.06.2011. u 19:52 sati.