Danima pokušavam završiti dizajn za majcu posvećenu Jamesu Sullivanu i ne mičem se sa mrtve točke, već me to tak počinje frustrirati, no da je samo majca u pitanju ne bi dramila toliko.Sve se svelo na to da ili ludim i živčanim ili spavam...Ne fotografiram, ne pišem, ne završavam odjeću ni sebi ni drugima, ne sjećam se kad sam zadnji put uopće završila nešto što sam započela.Ne radi se više ni o svojevrsnoj kreativnoj blokadi ili činjenici da nemam vremena, jednostavno nemam više želje, huh, najradije bih se sklupčala na hladan pod i samo egzistirala u praznom prostoru...Negdje duboko, duboko u kutku mozga mi kuca da je krajnje vrijeme da se pokrenem ali jednostavno kao da su mi noge zacementirane,a ja tonem i umjesto da se borim za zrak više nemam ni tu potrebu, kao da je sasvim prirodno opustiti mišiće i dopustiti vodi da te povuče,utopi bez imalo muke.
Post je objavljen 25.06.2011. u 11:48 sati.