Marketing
Arcade Fire oduševili Zagreb i on njih
Arcade Fire, Jarun Zagreb - 21.6.
Od svega što se nudilo na ovogodišnjem jarunskom festivalu meni je najnapetije bilo vidjeti kanadski indie hm...rock (jel to stvarno rock) bend Arcade Fire, malo iz razloga što bend, iako reativno nepoznat kod nas, ima veliki image u svijetu - vrlo je cijenjen i od publike i od kolega glazbenika pa i kritičara. Meni s svojim prvijencem "Funeral" nisu uopće sjeli, no nakon što sam baš pod dojmom pročitala hrpu komentara od meni dragih i bitnih izvođača kako su im Arcade Fire fenomenalni...zamislila sam se i iako mi se još uvijek taj njihov prvi album nije sviđao, obratila sam pažnju na bend i kada je izašao drugi "Neon Bible" potpuno su me osvojili. Jednako i s trećim "The suburbs" kojeg i promoviraju. (Usput taj njihov "Funeral" album smatra se jednim od najbolje ocijenjenih albuma svih vremena...pa pokušajte).
Izgleda da ima neka stvarna veza između Arcade Fire i Hrvatske jer je Win Butler frontman i mozak (uz Régine Chassagne, koja mu je i žena) rekao da je nekad igrao košarku s nekim našim timom, ili da je bio ovdje i igrao istu, nisam baš shvatila, odnosno točno čula što je rekao. Što je bilo fora. Uz to su bili (on bar) iskreno oduševljeni što su u Hrvatskoj i što se pokazalo da imaju podosta fanova - naime napred od miks pulta do pozornice je sve vrijalo kada su izašli na stage, a i poslije kada sam napraivla đir iza sve je bilo puno ljudi. To mi je isto bilo onako jako cool od njih - da komuniciraju na taj način. Win je inače pomalo tragikomičan sa tim svojim imageom Hitlerjugenda, ne znam kako mu nitko ne kaže kako izgleda :-)
Inače njih ima mali miljon u bendu (8) i mislim da sviraju maltene sve instrumente koje postoje na svijetu tako da je njihova glazba totalno netipična nekoj standardnoj indie rock glazbi. Što trebate čuti. I pripremite se odmah na nešto drugačije. Ima jedna nota u njihovoj glazbi koja se jako osjeti (kao i u većini australskih izvođača) a to je - prostornost, širina. Uz to što ih je mnogo, svako od njih stvara takvu energiju da to na pozornici djeluje kao eksplozija.
Počeli su s "Ready to Start" i odmah se kužilo da će ta njihova energija eksplodirati i to na kraju prvog dijela (Rebellion, Neighborhood #3, We Used To Wait, Intervention i Suburban War) da bi onda nakon sredine uzeli nešto laganiji tempo prvo sa Reginom na "Haiti" i ""Neighborhood #2 (Laika)" obje sa prvog albuma iako je Reginin tanašni ali poseban glas je bio sasvim u redu ali i tu je bio maleni pad u dinamici i oni koji nisu došli specijalno na Arcade Fire bilo im je malo dosadno, što je razumljivo jer je taj album u većni preatmosferičan i nije efektan za ovakve prostore (osim "Rebellion" i "Wake Up")
No završetak je bio strmo uzlazan prvo euforičnom "Black Mirror", kasnije rasturanje s "Month of May" i za kraj finale s himničnom "Wake Up" ono veličanstveni kraj. Kao što rekoh glazba Arcade Fire neće baš svakome leći jer prvo uopće nije baš (pre)komercijalna niti radiofonična, ali da je ovo bila (uz Grindermana idući dan) poslastica - bila je i to velika.
Post je objavljen 26.06.2011. u 01:37 sati.