- Dobro, Drago, zašto kasniš? – pitam moga prijatelja umirovljenog profesora, koji u ovo vrijeme svraća k nama na kavu – kavica se već ohladila. Već s am pomislio, da ti se nešto dogodilo, kad te nema...
-Ma, nije mi se ništa dogodilo. Samo sam morao ići duljim putem zbog policijskog osiguranja parade homoseksualaca nazvane na engleskom „Gay pride“. A, htio sam i vidjeti to spravišće...
- I, kakav je dojam to ostavilo na tebe...?
- Dojam!... Šteta, što nam se zbog toga ohladila ova kavica... A što ja mislim o tome, to znaš...!
Što homoseksualci i lezbijke žele postići tim predstavama
- Što li oni žele postići tim paradiranjem..?
- Razmišljao sam ja o tome...Jedan je razlog, što se žele nečim istaknuti, kad nemaju ničeg drugoga vrijednoga, a žele zbog nečega biti zapaženi...Eto, športaši organiziraju različita natjecanja, da pokažu rezultate, koje postužu... Glazbenici priređuju koncerte (ili to i za njih čine organizatori).... Likovnjaci izlažu svoje radove,... političari govore na mitinzima, u raznim organima vlasti, itd... Ovi nemaju ništa slično osim, da se „pokazuju...“ Ostaje im, da se ponašaju drugačije od dosadašnjeg ustaljenog načina..I time se ponose...Da se istaknu, oni će se javno ulicom šetati goli „kao od majke rođeni“...Drugi članovi ljudskoga društva to čine u intimi svoga stana, ili samo u kupaonici. Misle, kako moraju biti pozitivan primjer svojoj djeci i ostalim ukućanima..
Dok se ostali ljudi ljube na potpuno intiman način - ako je to u seksualnoj „službi“ – čine to s osobom suprotnoga spola i u intimnoj osami...Ovi, pak,žele da pokažu kako ne poštuju običaje predaka – javno se ljube s osobama istoga spola. Još malo i javno će se seksati pred prolaznicima... Slično kao psi i mačke... Ah,da – ne će cucak „zajašiti“ cucka, nego neodoljivu kujicu...
Kako se javlja ta istospolna seksualna privlačnostcolor
Ovi naprijed spomenuti istospolni sudionici u uličnim „predstavama“ nisu uvijek i organski istospolnici...No, kod drugih istospolnika razvila se homoseksualnost kao trajna „opredijeljenost“ – kako to Drago tumači – odgojem i životnim prilikama, ili je to rezultat genske poremećenosti.
Ako je mladić normalnih gena u obitelji navikao, da mu se sve želje odmah ispunjavaju, čak i od same njegove pomisli – kada doraste do dobi, kada se javljaju seksualne želje i kad bi ih htio ostvariti sa ženskom osobom – susreće se sa svojim strahovima, da mu ona to neće ispuniti. Zbog njenog ritma pojava seksualnih želja, mladić bi trebao biti strpljiv u njenom „osvajanju“, pokazivati joj svoju zaljubljenost...Ali, on misli „Što bi se on njoj klanjao, molio je – tko je ona da on obigrava oko nje..!“ Jednostavnije je zbližiti se sa sebi sličnim muškarcem i s njim udovoljavati seksualnim željama...
Na neki način slično – ali suprotno – se razvija istoseksualno druženje djevojaka i zadovoljavanje s istim takovim prijateljicama...Erogene zone ili erogena mjesta „rasijani“ su skoro po cijelom tijelu žene i za njihovo seksualno zadovoljavanje nije uvijek „potreban muškarac“, pogotovo, ako „onaj“ ne mari za nju... Dovoljno je, da si prijateljice miluju dotična mjesta.
I konačnu grupu čine osobe čija je istospolnost određena njihovim genomima...
Život je „štafeta“
Drago lijepo slikovito kaže: Život je štafeta, koju smo dobili od naših predaka i koju ćemo predati našim potomcima, i s njima što dulje i što polaganije trčati i davati im potporu... Ili drugačije: Život, koji smo primili od naših predaka, moramo predati našim potomcima, kako ne bi presahnuo...( Gdje se tu uklapaju homoseksualci i lezbijke?)
Ovaj način omogućuje, da smjenjivanjem generacije generacijom – život naroda kao cjeline traje i dalje... Stvaranje i rađanje novih jedinki ljudi nalik je toj pojavi kod većine životinjskih i biljnih vrsta. Nova jedinka počinje se razvijati „udruživanjem“ elemenata s muške i ženske strane. Čak i kod puževa je tako, iako su oni – navodno - dvospolci. Svaki od njih može biti i muška i ženska jedinka... Ali kod njihovog „spolnog“ sastanka moraju se „dogovoriti“ o svojim trenutačnim ulogama...
Uzajamni odnos jednakospolnih ljudi u pravilu ne može rezultirati stvaranjem novoga bića. Bez obzira na uzroke njihove spolne orijentacije – oni svojevoljno prekidaju razvoj i trajanje svoje „životne grane“. Dakle, namjerno i svojevoljno zauvijek završavaju svoju „životnu štafetnu trku“.
color=#FF0000>Smatraju li se jednakospolne veze valjanim elementima društva
Velika većina ljudskih osoba u sebi ima poriv i želju, da rodi djecu, da ih othrane, da im pomognu u životnome osamostaljenju. Pojedini ljudi iz raznih razloga ne mogu roditi djecu, ne mogu dalje predati život. Zbog toga su žalosni i nesretni... Ali, tu je društvena zajednica, koja ih nastoji razumjeti i pomoći im, da možda uspiju...I, ne žali novac za medicinsku pomoć...
Osobe u jednakospolnim vezama - opet namjerno - „ne mogu“ započeti razvoj novoga bića bez obzira na svoje mogućnosti. To deklariraju svojim pravom i time se ponose. Zaboravljaju, da članovi društva osim prava imaju i obveze. Samo tako društvena zajednica može opstati... Ne razmišljaju o fazama i svoga života. Posljednja faza je starost, u kojoj će ih proći volja za predstave. Ali će im trebati sredstva za život, tuđa njega i pomoć. Svoje potomke ne će imati ni da im na kraju života zapale svijeću - zbog neprirodne seksualne opredijeljenosti, pa očekuju, da im pomažu tuđi potomci... Potomci onih, koji se nisu trebali „ponositi“ svojom nastranošću.
Svojim paradama – „na koje imaju pravo“ – negativno utječu na odgoj mladih generacija. Jer „to je baš cool“- suprotstaviti se „starcima“! Na taj način utječu negativno na narodni natalitet i narodni opstanak....Zbog toga se roditelji još neodrasle djece protive takovim paradama...
Političari se natječu u zaštiti tih osoba izvitoperene spolnosti trošeći za to i novac prirodnih građana, da bi pokazali svoju odanost demokraciji, ljudskim pravima – i da dobiju više glasova na izborima.
Osobe u jednakospolnim odnosima negdje traže i registraciju u istospolnim „brakovima“. Opravdavaju to osiguranjem zajednički stečene imovine. Prihvaćanje toga zahtjeva značilo bi negaciju braka kao institucije porodice u kojoj se rađaju i odgajaju nove generacije. Osobe, koje žive u istospolnim zajednicama, mogu zajednički stečenu imovinu osigurati jednostavnim ugovorima, a da nisu u braku. Političari bi prihvatili i takove brakove, ako bi im to dalo više glasova na izborima... Neki bi političari priznali i brak ježa i žabe....
Gay – povijesni i znanstveni razvoj
Dok Drago i ja razgovaramo i „važemo“ odnose u društvu – stiže nam i zajednički prijatelj Zvonko.
-Zvonko, iako si zakasnio, još imamo kavice. – Kažem ja. – Sjedni i pričaj, što te donijelo do nas? --Zaželio sam se razgovora. A, o čemu vi debatirate?
-O gay pride
-Čuo sam kraj vašeg razgovora i mislim, da i ja imam nešto zanimljivo za vas.
Ovo „veličanje“ jednakospolnih veza, ponos (pride) tim nastranostima podsjeća me na biblijske gradove Sodomu i Gomoru. Bili su smješteni u blizini Mrtvoga mora. Danas ih više nema. Navodno su bili za ono vrijeme vrlo bogati. Građani od obijesti nisu znali, kakovim bi se perverzijama zabavljali, da se razlikuju od svojih „zaostalih“ predaka... U „modu“ su ušle i te jednakospolne veze. Spolne veze muškaraca i žena proglašavane su „zastarjelima“, a spolne veze sa životinjama postale su „drugačije ponašanje“... Bog ih je navodno zasuo zapaljenim sumporom, kako se to više ne bi činilo..,
Ali, eto „povijest se ponavlja“ samo na drugim mjestima, posebno po Europi, pa i kod nas... Kako li će to završiti....? Zapravo, ako bi se ta „pošast“ paradama, poticanjem, političkim „štićenjem“, „razumijevanjem različitosti“... proširila u narodu, to bi moglo rezultirati izumiranjem naroda i bez sumpornog paleža...
Lezbijke su žene, čiji naziv potječe s otoka Lezbosa u Egejslome moru nedaleko od Turske obale. Tamo su navodno u davnini živjele samo žene istospolne međusobne orijentacije. Njima je, izgleda, bilo draže međusobno iskazivanje nježnosti, nego se „petljati“ s muškarcima, rađati i odgajati djecu... Tko li je samo njih rodio i podigao u život...!? Lezbos se nalazi na području čestih potresa.. Čini se, da na Lezbosu danas žive normalni ljudi (i žene!). Kako li su nestale one „lezbijke“...?
Navodno su u davnini živjele žene-ratnice u porječju rijeke Amazone, čuvene Amazonke. Po nazivu bi se moglo pomisliti, da su one lezbijke. No, prije se može reći, da je u tome području bio drugačiji odnos žene – muškarci, nego danas. Zbog uloga u produljenju plemena, naroda, te su se uloge i tamo promijenile. Uza sve poslove u porodici žene rađaju i odgajaju djecu, pa se drugi poslovi podređuju tome..
Moguće promjene i nove mogućnosti
Ako osobe jednakospolnih odnosa ustraju u svome „pravu na svoje drugačije veze“, mora im biti jasno, da će njihove „životne grančice“ na porodičnom stablu – njihovom smrću usahnuti. Mislimo, da nemaju razloga time se ponositi. Još manje utjecati u tom smislu na mlade... Treba ih žaliti zbog njihovoga „izbora“...
Dok žene međusobnim nježnostima lakše zamjenjuju nježnosti s muškarcima – muškarci najčešće vrhunac nježnosti žele ostvariti stick-postupkom. No njihova stick-utičnica zapravo je ljudska kanalizacija. Teško je te „gay-pridere“ razumjeti, kada žele dražesnu čistu ženinu „utičnicu“ zamijeniti – kanalizacijom... Zanemarimo li estetski ukus, ostaje činjenica, da je „kanalizacija“raznovrsniji izvor infekcija.
Neki kritičari smatraju, da su gay- (ne moraju biti prideri) započeli širenje uzročnika AIDS-a, čije daljnje širenje nije više ovisno o gay-statusu. Slične misli javljaju se i o „divlanju“ Esh. Colli....
Moguća ugradnja gay-stick utičnica
Gay – parovi se, izgleda, slažu prema „žensko – muškoj“ orijentaciji. Zvonko misli, da bi im bolje odgovarala „puževska dvospolnost“ (da se to „ugovara“ pri svakom susretu – tko će i kada biti „muško“, a tko „žensko“. Puževi imaju oba „alata“). Naša kirurgija mogla bi svakom homoseksualcu, koji to želi i plati, ugraditi „alat“, koji mu nedostaje. Jasno, kirurzi bi mogli specijalizirati gay-kirurgiju. Trebalo bi otkriti odgovarajući materijal, kojega gay-organizam ne bi odbacivao kao strani materijal...Trebalo bi razviti tu cjelokupnu tehnologiju...
Hrvatska bi time postala u svijetu poznata. To bi bio dokaz i našeg poštivanja različitosti. Bila bi to velika potpora našemu turizmu, gay-turizmu...To bi ujedno pokazalo, koliko u civiliziranom svijetu ima homoseksualaca. Velike svjetske humanitarne organizacije mogle bi pokazati svoju humanost podmirivanjem troškova gay-kirurgije.
Uza sve ovo bit će protivnika homoseksualizma, pa Zvonko misli, da bi mogli organizirati gay-kolonije. Možda na nekim otocima. Tamo bi oni bili na „svome teritoriju“. Mogli bi organizirati privredu, proizvodnju, trgovinu... Jedino, što bi im nedostajalo – bile bi gay-parade. Tamo bi to bilo besmisleno, jer ne bi bilo druge javnosti pred kojom bi se pokazivali važni i „pride“...
Post je objavljen 25.06.2011. u 23:17 sati.