Daj se Ines: Ljeto je u gradu a ribice u ribnjaku (Re-Make)
Ribnjak je jedan od kultnih zagrebačkih parkova duge i bogate povijesti. Nekada su se ovdje na istočnim padinama Kaptola nalazile vile trgovaca i obrtnika čiji su se vrtovi spuštali do žabokrečine u polju u kom obitavale su žabe i rode. Gledajući tu odvratnost biskup Aleksandar Alagović prema projektu Leopolda Klinspogla dade tu baruštinu i žaobkrečnu preurediti u prelijepi park koji potom otvori za javnost. U spomen na ribe u bari park se nazva Ribnjak.
Ipak, stari zagrepčani Ribnjak pamte po plesnjaku koji se nalazio na igralištu škole na Kaptolu. A pamte ga i po bendovima što su u to vrijeme svirali u živo. Bile su to redom sve legende zagrebačkog rocka šezdesetih. Igralište je bilo opasano visokim zidom. Furbijev frend i stariji kolega, Mladen, tamo se sa škvadrom švercao penjući se uza zid kako bi na plesnjaku hvatao komade. Sjećate li se Elvisa? Are you lonely tonight, do you miss me tonight … Komadi su padali na njegov hrapav bariton i sentiše koji ujedajući za srce podižu raspoloženje. A kao i u Mladenovo vrijeme, tako bi i kasnije, po disko klubovima u Furbijevo vrijeme. Kako je to danas sa vama?
U Furbijevo vrijeme na Ribnjaku više nije bilo plesnjaka. Ostao je samo kafić u koji se išlo tulumariti iza ponoći. Bilo je to sve dok jednog dana to ne dozlogrdi upravi obližnjeg dječjeg vrtića. Policija napravi raciju, pokupi dilere i zatvori kafić. Fajrunt!
Danas je tamo opet kafić gdje se skupljaju neki novi klinci i vjerojatno ponavljaju iste greške koje su u mladosti činili njihovi roditelji. Svijet se vrti u krug … You turn me round’n’round’n’round get me doing like I never did before like never did before ….
Oduvijek je bio rasadnik ljubavi i ljubavnika. Ribnjak.
„Kaj opet idemo tamo? Joj, danas mi se nekak' ne da. Ali dobro, kad baš hoćeš bum ti dala. Al’ buš mi dal i ti. Vredi?”
Samo polako nestrpljivi moji čitatelji. Preko dana park je miran. Dok se u njemu igraju djeca, dok njihove mame sjede u kafiću i brbljaju o vječnim temama. Jutrom i pred večer park je prepun pasa koji se tu igraju i jurcaju se s kraja na kraj. Noću park vrvi svjetlucavim čikovima oko klupa skrivenih negdje između grmlja i mraka a ispod zidića prema ulici čuje se:
„Još. Joooš. Joooooooš. Joooooooooooooš.”
Koliko li je samo životnih promjena zbog toga nastalo u tom parku? Koliki li je samo sretnih i nesretnih brakova upravo zbog toga sklopljeno?
„Ah dragi, omaklo mi se. Bumo imali bebača. Buš me ženil."
Koliko li je ljubavi dalo svoj doprinos tradiciji koju i dan danas promiče Ribnjak?
Sezona u parku za društvo iz Kafića počinjala je sredinom svibnja, a završavala krajem rujna. Tek oni najhrabriji fakeri iz Kafića u parku su hoblali do kasne jeseni. U prosincu i siječnju, a pogotovo oko Božićnih i Novogodišnjih blagdana, kada su u Kafiću bili najluđi tulumi do toga nije bilo nikome. Barem ne u parku.
Te su večeri Ines i Furbi otišli su iz Kafića ranije no obično. Držeći se za ruke pješice krenuše prema obližnjoj taksi stanici na Langovu trgu. Prešli su na drugu stranu ulice, a kad dođoše do južnog ulaza u park skrenuše desno u mrak. Ines se nije opirala, samo se jače prigrlila uz Furbija. Zamicali su u tamu dok su se zvuci jurećih automobila stišavali. Kroz krošnje i grmlje zamicala su svjetla velegrada.
Desna mu ruka pođe ispod njene majice. Ines nije nosila grudnjak i samo se lagano trznula kad osjeti kako njegovi prsti kružno i blago joj miluju grudi. Dok su sve dublje i dublje zalazili u mrak Ines prihvati igru i rukom krene prema Frbijevim hlačama.
Položaj bi zaklonjen drvećem i grmljem koje od pogleda sa staze skriva par koji u parku traži mjesto pod mjesečinom. Furbi se leđima nasloni na drvo a Inesine ruke do kraja mu raskopčaju hlače i krenuše put mača. Ona se spusti niže. Rukama joj je mrsio kosu dok su se njene usne i jezik pohotno se igrale njegovim mačem. Ines tada pogleda na gore i uspravi se. Zamijenili su mjesta. Ines se rukama osloni na klupu i okrene Furbiju svoju zamamnu stražnjicu. Raširi noge i mač uđe u korice.