Posljednjih dana suočio sam se s dva zanimljiva materijala koji govore o povijesti. Prvi je sjajna knjiga Arisa Angelisa „Ljudi XX. stoljeća“ o kojoj ću sigurno uskoro opširnije pisati. Drugi je dvodijelni film koji se može vidjeti na internetu, „Tuđman i Milošević - dogovorni rat?“. Angelis je proveo radni vijek kao radijski novinar i našavši se pred zadatkom da napiše knjigu odjednom je otkrio da jezik ima dva oblika - razgovorni i pisani, a time se razlikuju i novinarstvo koje se temelji na pisanoj riječi i ono koje koristi snimke (zvučne i tonske) stvarnih razgovora, „živu riječ“. Ta razlika je u dokumentarnim filmovima bolno očita. Kroz dva sata dokumentarnog filma svjedoci smo da ih je autor sa strukovne strane visoko profesionalno sročio, ali oba počinju sa svega nekoliko pisanih rečenica koji pokazuju da isti autor kad piše zna jedva sricati, kao da je riječ o dva čovjeka.
Za one koji ne vladaju ćirilicom, navesti ću kako prvi dio počinje:
Rat na prostoru SFRJ počeo je sukobom u Sloveniji, 26. juna 1991. godine, dan nakon što je Slovenija proglasila nezavisnost. U sukobu TO i JNA poginula su 44 vojnika jugoslovenske vojske. Rat je okončan 6. jula 1991. godine, a nekoliko dana kasnije JNA je povučena iz Slovenije.
Prvi sukobi na prostoru Hrvatske počeli su 1. aprila 1991, godine, kada su na Plitvicama pale i prve žrtve rata na prostoru SFRJ…
Za one koji se ne snalaze u srpskim (ili engleskim) nazivima mjeseca moram navesti tumačenje: 26. jun je 26.lipanj, 6. jul je 6. srpanj, a 1. april je 1. travanj. Drugim riječima, kaže se da je rat na prostoru SFRJ počeo sukobom u Sloveniji 26.6. i završio 6.7, kao da to se što se nakon toga rasplamsao u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini ne broji, pa na Kosovu, kao da Hrvatska, Bosna i Hercegovin, pa Kosovo nisu bili u okvirima SFRJ. Dalje se kaže da su prvi sukobi na prostoru Hrvatske počeli već 1.4, kada su pale i prve žrtve rata na prostoru SFRJ, pa se moramo pitati kako je moguće da su prvi sukobi izbili i prve žrtve pale gotovo dva mjeseca ranije nego je rat izbio?
Pismenost nije samo poštivanje gramatičkih pravila, pismenost je mišljenje u pisanom obliku, a kada logika zakaže zaludu je poznavanje slova. Na drugi način se to iskazalo na početku drugog dijela:
Rat u Bosni i Hercegovini, koji je vođen između Vojske Republike Srpske, Armije BiH i Hrvatskog veća obrane, bio je najkrvaviji trogodišnji rat na prostoru bivše Jugoslavije.
Naravno da je to bio najkrvaviji trogodišnji rat na prostoru bivše Jugoslavije kad drugog trogodišnjeg rata na tom prostoru i nije bilo. Time ne želim reći da taj rat nije bio krvav, nego da onaj tko je napisao tu rečenicu općepoznatu činjenicu iznosi na način koji podrazumijeva da je bilo i drugih trogodišnjih ratova (više ili manje krvavih) i čini je dvojbenom. Slijedeće četiri rečenice ponovo posrću na elementarnu logiku mišljenja i kazivanja:
Hrvati su želeli da dio Bosne i Hercegovine pripoje Republici Hrvatskoj i tako ponovo ostvare granice Banovine Hrvatske iz 1939. godine. Srbi su hteli da ostanu u skraćenoj Jugoslaviji. Bošnjaci su želeli unitarnu Bosnu. Međunarodna zajednica podržavala je taj stav.
Sad, kad ste pročitali navedeni odlomak, pokušajte na temelju njega odgovoriti na pitanje - koji je stav od navedena tri podržavala međunarodna zajednica?
No pustimo međunarodnu zajednicu. Pogledajmo ponovo odlomak. Zar je zaista istina da su Hrvati, svi Hrvati, željeli upravo navedeno, i da su Srbi, svi Srbi također željeli navedeno, kao i da su Bošnjaci, svi Bošnjaci, željeli upravo ono što im se pripisuje? Većini Hrvata, Srba i Bošnjaka nikakvo pripojavanje, skraćivanje ni unitarivanje nisu bili ni na kraj pameti, većina Hrvata, Srba i Bošnjaka željela je živjeti na miru, daleko od raspomamljenih fanatika koji su ih salijetali s takvim zamislima, ali im, nažalost, nije uspjelo.
Ostatak filma, kako rekoh, kao da je radio drugi čovjek i vrijedi oba dijela pogledati.