Kako nijedna lijepa igra ne traje dugo (inače ju ne bi znali cijenit) tako i svaki teren završi pa se krene na novi. Odlična stvar je što zaista dobro upoznaš mjesto i okolicu koja gravitira oko njega. Za vrijeme pauze prozujam tako ja oko terena iz profesionalnih razloga (aha) kako i onih kako piše Brod "hedonističko-ekološkog" karaktera. Kako je već sada pokojni Branko Fučić običavao šetati po kraju dok ga ne bi upoznao (poslan je nakon rata da istražuje istarske freske u kako on kaže terru incognitu tako i sam osjetim zov da vidim što ima iza onog brda, iza onih redova stabla, iza onog potoka a igra nema kraja. I tako dok dečki zasluženo pripaljuju španjulet nakon smjene kopanja po zvizdanu, glavni neodgovorni odzuji sa fotoaparatom u potrazi za motivima.
Teren nam je skok od Krke.
Patke, guske, labudi, nema čega nema koliko frca od života.
Ovaj pčelinjak više nema pčele ali je lijepo za vidjet.
Ne sjećam se više imena ove dve kujice ali vlasnik kaže da ih drži zatvorene jer bi odmah spizdile koliko su žive.
Ova bijela skače non stop samo da ju pogladiš i ne da smeđoj da me dotakne.
A Kojotica se ovdje još i žalila da joj nije dobro cccc
I ova došla do svoje fete pažnje.
E božepomozi da se sjetim kako se ovo zove na slovenskom. Ne vem. Uglavnom prije se stavljalo sijeno a sada se renta za fešte. Eto kažu mi da mu je ime kozolec.
U Velikim Malencama, crkva svetog Martina iznad terena. A sad ono glavno, sprava desno od stepenica je čista avangarda.
Svečomat! Već vidim reklamu: "dolazite na sprovod kolegice s posla bez sviječe jer ste si noć prije malo popili pa ste zaspali i zaboravili kupit svijeću? zaustavite neugodnjavu i nabavite si svijeću u svečomatu!"
stvari bi mogle ići i dalje, nešto gatam iz pasulja s toga vidim krunicomat, bibli(j)omat (sa prigodnim podcrtanim citatima), vijencomat i nikako ne zaboravit raspelomat (od S do XXL).
Šalu na stranu ali ovo umiranje je takav biznis da se ja naprosto ne mogu prestat čudit :)
Ekološka osviještenost nalaže da se sviječe bacaju u za to predviđeni kontejner (ah porka prasica).
Na sljedećem terenu, nedalekom od ovog prije, na jednom pitoresknom platou gdje su se ljudi nastanjivali od prapovijesti sve do propasti Rima.
S jedne strane nam društvo čine dve kobile i ždrijebe...
a s druge dva propeta konjića koji sline na one dve od prije.
I ja sam ponosni vlasnik jedne ergele.
Što je zeleno...
Tumul ili gomila, naši preci su pokapali u centru začetnika loze dok položeni ostali pripadnici onog što su latini nazivali gens. U ovom području gdje ima izrazito velika koncentracija tumula je harao Jan Pečnik, slovenski starinokop, kojem baš i nije bilo do metodologije pa je vadio samo da se dočepa nalaza.
A do "najdišča" se dolazi ovim zelenim tunelom koji je pravi šok nakon glavne ceste na kojoj blješti sunce.
Slike terena ne mogu objavljivati ali ni okolici ne fali ništa.
Post je objavljen 24.06.2011. u 20:08 sati.