Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/zagrebackidekameron

Marketing

Karmela: Čista pornografija - Tjelovo (Re-Make)



Ogromna prostorija kupala se u svijetlu. Djevojke pod krinolinama, u fino ispletenoj čipki lagano su se i nježno ljuljale prateći ritam muzike koja ispunjavala je ugodom čitavo prizemlje obiteljske kuće na Medveščaku. Djevojke su uvijale svoja zanosna i skladna tijela lagano se dodirujući vršcima prstiju. Na rukama im bijele rukavice. Uokolo su boje - crna, bijela, crvena. Boje svjetlucaju i odbijaju se od podloge ukazujući na haljinu opšivenu mnogobrojnim sitnim kristalima. Tišina ljetne noć topi se u odsjaju mladog mjeseca što putuje nebom, plovio ponad obzora koji natkriva tamna koprena obližnje šumice. A na kući, sva vrata i prozori prema terasi su otvoreni. Dopuštaju da iz vrta struji svježi miris lovora i bora doplovi u kuću.

Furbi sjedi u naslonjaču na terasi. Zavaljen je. Poluzatvorenih očiju hvata opuštanje u muzici. Mir, spokoj i ljepota prizora koji se odigrava pred njegovim očima s druge strane širom otvorenih vratiju. Ugoda ljetne noći i vrućina što ju u sebi osjeća međusobno se isprepliću, miješaju se sa očekivanjem i slatkom neizvjesnošću. Što li će donjeti večerašnji događaji?
„Treba li se čemu nadati, treba li se uopće ičemu nadati a ako treba ... Što će biti?“ razmišlja dok se dame pod krinolinama lascivno dodiruju vršcima jezika na gotovo identičan način kojim isprepliću ruke.

Zvuci barkarole miješaju se sa gotovo nestvarnim prizorom. U očima im svjetluca čudan žar. Igra dama pod krinolinama biva sve živahnija i živahnija. Biva igra sve pohlepnija i pohlepnija. Igra biva sve požudnija i požudnija. Iz trenutka u trenutak igra postaje sve izravnija i izravnija. Igra bez sustezanja, igra bez zadrške. Djevojke jedna drugu međusobno počinju skidati. Rastaju se od odijeće. Dio po dio, naizmjence, recipročno, nezaustavljivo. Konačno ali ne i potpuno. Tik pred sam kraj djevojke zastanu ostavši samo u donjem rublju koje više otkriva no što skriva. Neobična draž i ljupkost prizora. Prizor se zrcali pod mjesečinom, mjesečina plovi kroz ljetnu noć i ulazi u kuću. Zaista, pod mjesečinom svašta je moguće.

I tad, po tko zna koji put, Furbi osjeti kako ga prolaze žmarci. Žmarci u leđima, žmarci u trbuhu, žmarci ispod trbuha i u preponama. Žmarci u nogama. Žmarci se lagano ali nezaustavljivo spuštaju prema nožnim prstima. Djevojke mu prilaze. Uzimaju ga za ruku. Furbi se diže iz naslonjača a one ga povedu stubama koje vode na gornji kat. Odvode ga ravno u sobu na sred koje položen je veliki krevet.
„To je fukodrom.“ u trenu mu prostruji kroz glavu misao koja licu izmami širok osmijeh.

Djevojke kao da čitaju njegove misli. Uzvraćaju mu istom mjerom i bez suvišnog hihotanja. Blagim pokretom Dijana ga gurne na krevet dok ga Renči svlači.
„Konačno je došao je i taj trenutak.“ pomisli.
Furbi se nije opirao već se je prepustio onom što će se, sad već izvjesno, dogoditi.

Mač mu stoji uspravno. Renči dubokim pogledom izazovno gleda u oč. Za to vrijeme Dijana miluje njegov ud i sve oko njega. Okrenuvši se u stranu kako bi on dobro vidio iz profila, Renči sagne glavu i položi vrh usana na njega. Njene grudi pune kao dvije jabuke padaju na Dijaninu glavu dopuštajući da Dijaninim usnama i jeziku da ga miluju. Prekrasni plodovi prirode. Dijana nezaustavljivo i pohlepno, laganim kružnim pokretima u koncentričnim krugovima plovi ispod Renate dopuštajući da joj ponekad Renči gurne prst u usta. Potpuno ga oblizavši Dijanina se pažnja usmjeri na Renčin vrat, milovanje Renčine kose koja pada odozgo na njeno lice dodirujući joj grudi nabrekle od uzbuđenja. Renčine ruke položene su na Dijanine grudi i pružalju jedan od onih prizora što bi ih iskusan fotograf zasigurno ovjekovječio za sva vremena.

Djevojke su već u čvrstom, strasnom, zagrljaju. Njihove nabrekle mačkice dodiruju se trljajući jedna o drugu. Njihovi dugi i profinjeni prsti prodiru, istražuju ponore one druge ljepote. Ljepota jedne ispunjava ljepotu druge. Ponori uzavreli od strasti i sokova koji iz njih izviru u valovima. Renči ustaje da bi otišla iz sobe a Furbi se onako napaljen, uzbuđen, ni sam ne znajući kako, odjednom nađe pred Dijanom. U njega se Dijana zagleda i pogledom ga pozove da nastavi tamo gdje Renči je stala

Furbi prihvati poziv. Dodiruje rukama zabranjena mjesta što užitke kriju. Igra. Pojam o vremenu ne postoji. Igra traje tko zna koliko dugo. Igra se igra dovoljno duga da zanese pa tako Furbi ni ne primijeti da se u međuvremenu Renči vratila sa šampanjcem. Da ga je natočila u tri čaše. Zvuci mjehurića i okus pjenušca koga njih troje ispijaju puni tišinu sobe. Ispivši do dna djevojke nastavljaju svoju igru upravo tamo gdje su pethodno stale. Ponovo jedna drugu miluju prstima prodirući jedna drugoj u mačkicu. Naizmjence jedna drugoj daruju užitak. Prvo prstima, zatim jezikom i na posljetku jezikom. Zatim opet prstima. Pa dalje jezikom. Drhtaji puni užitka.

I kad se učini da više neće biti ništa novo, da sve je gotovo, Renči uzema njegov penis i prinese ga ustima provocirajući usnama i jezikom njegovu malu glavicu. Nježno, nabreklo, predivno. Za to vrijeme Dijana, okrenuvši mu leđa ponudi mu svoju. Mačkicu. Njena guza visoko je uzdignuta. Njene ruke ispružene su naprijed. Osjetivši poziv Furbi priđe odzada. Prodire u njenu vaginu. Dijana stenje osjećajući sve iznutra, među svojim bokovima, u utrobi. Drhtav i tvrd organ koji halapljivo ljubi njen izbor. Ljubi, mazi, kreće se u njoj gore dolje, gore dolje, gore dolje. U leđima je prožimlju najugodniji žmarci što se mogu zamisliti. I tad njegov grom, njegov ponos, nabrekli čvrsti ud u nezaustavljivom mlazu ispljune Hoffmanove kapi eliksira života. Dijana svršavala dugo, dugo, predugo. U grču. U zanosu. Tijelo joj se trese dok je u neprekinutoj nisci nezaustavljivo ispuštala uzdah za uzdahom.

A nakon što Furbijev mač sklizne iz korica, priđe im Renči te jezikom i usnama naizmjence poljubi prvo mač a zatim mačkicu oblizujući se sokom što gledao je vedrinu tople ljetne noći jednog sparnog zagrebačkog srpnja.




(nastavlja se)





Post je objavljen 23.06.2011. u 10:07 sati.