no.403
Noć je.
Noć je a sve je jasno. Jasno vidimo lica jedni drugima u toj noći na gornjem gradu. Jedan glas meni s desna izvija se
pod krošnje i kaplje po nama preko zlatnih zraka koje trepere. Sve je jasno od zlatnog svjetla i vidim lica ali ih ne prepoznajem.
Lutke koje izgovaraju štoi m stavim u usta, pred njihovim pravim licima vise lokoti. Mašu mi ključim ili ja to samo tako vidim. lutke a pomiću usta. Smiju se klaunu ali mu ne govore tajne. Potreba ZNATI TAJNU iščezava negdje u krošnji iznad klaunove glave. U gomili traži njegove plave oči, zamišlja da i on traži nju. Lutke su u daljini a klaun i dalje šuti. Udaljava se a zlato blijedi od onog od ćeg bliješti. Noć je.
Post je objavljen 23.06.2011. u 00:12 sati.