„Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje - za život svijeta." Židovi se nato među sobom prepirahu: "Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo?" Reče im stoga Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi! Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko. Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu. Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni. Ovo je kruh koji je s neba sišao, ne kao onaj koji jedoše očevi i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet će uvijeke" (Iv 6, 51-58)
Ova svetkovina na poseban je način povezana sa Velikim četvrtkom i ustanovljenjem Euharistije. S obzirom da se u velikom tjednu izuzimaju slavlja ova se svetkovina slavi uvijek četvrtkom u tjednu nakon nedjelje Presvetog Trojstva.
Isusove riječi "ako ne jedete Tijelo Sina Čovječjega i ne pijete Krvi njegove nemate života u sebi" jasno nam pokazuju put i govore o zakonu duha kojim ćemo ostvariti puninu života. Jedini život je u Isusu a sve ostalo što se događa izvan toga kula je karata koja se s vremenom ruši.
Stoga je On koji je sama istina pripremio sve milost života dajući nam na vidljiv i opipljiv način hranu po kojoj živimo i po kojoj nikada nećemo umrijeti.( "Tko blaguje tijelo moje i pije Krv moju, ima život vječni").Zakon duha stoga glasi hoću li ili neću živjeti? Ako je moj odgovor pozitivan onda smijem moliti kruh naš svagdašnji daj nam danas jer to znači da otvorena srca i pameti prihvaćam milost koju je Isus od Oca izmolio, da će moja prva hrana, moj izvor života, biti Tijelo Isusovo. Isus je prvi molio Oče naš i tako nam osigurao da sve što u toj molitvi molimo, uistinu i dobijemo. Potvrda toga je Isusova zahvala, prilikom ukrsnuća Lazara od mrtvih kada govori: "Oče zahvaljujem ti što si me uslišio. Ja sam znao da me uvijek uslišavaš" (Iv 11, 41-42). Ako je moj odgovor negativan zašto onda u sv.Misi molim Oče naš, a nisam prihvatio Kruh svagdašnji u svoj život nego poput noja koji zabije glavu u pijesak zatvaram oči i uši čekajući da se karte mog života poruše! Sv.Franjo je čak s ljutnjom u jednoj propovjedi govorio o ljudskoj gluposti kako ne možemo govoriti u Oče našu da nam Bog otpusti grijehe naše kako i mi otpuštamo dužnicima našima,a da se pritom s tolikom braćom i sestrama ne možemo pozdraviti, oprostiti što su nam nanjeli zlo ili čak mrziti! Bez obzira kakav je odgovor svakoga od nas Isus nam poručuje poklonio sam ti život i želim da ga zajedno radosno živimo. Zato smo si na ovaj blagdan pozvani posvijestiti, a zatim i razmisliti o važnosti Euharistije u našem životu, o hrani kojom se hranimo za život vječni. Dolazimo li se nahraniti na izvor života iz navike, hladna, nečista ili zatvorena srca i usudimo si postaviti pitanje želim li istinski živjeti! Odgovorimo iskrena srca na taj odgovor pa ćemo zakoračiti u zakon duha te će se Isusove riječi: " i onaj koji mene blaguje, živjet će po meni" , u nama ostvariti i zaista ćemo "živjeti uvijeke." Riječ Božja je vječna i usmjerena na život čovjeka, ona dotiče naš duh i život ("Riječi koje sam vam ja rekao jesu duh i život." Iv 6, 63b). Povjerujmo Isusovim rječima ovog evanđeoskog odlomka i preobrazba našeg života bit će zajednička Isusova i naša radost jer su blaženi oni koji slušaju riječ Božju i čuvaju je. (D.T.)
Post je objavljen 22.06.2011. u 22:21 sati.