Htjela sam ti još kazati kako sam nijemo izmislila polovicu svojeg života i prepričala je pčelama prošlo ljeto,
Onda kad sam bila sama i vrludala među cvijećem s mirisom benzina u kosi i ostacima tvoje kože pod noktima
Mogla sam se dati i psima uz put
Tebi bi bilo svejedno,
Takav je život govorio si
Nisam jela, i htjela sam ti pokazati kako je mogu sve isto što i ti
Pobjeći osamiti se odjebati ljude ne komunicirati ni s kim
Naučila sam se ne voljeti jer to samo donosi nevolje tako si rekao
Kada se zbližiš s nekim to donosi probleme
Kome to treba
Ti si lud, mislila sam, govorio si
Treptao si sporo kao da će svijet čekati kao da imamo vremena na pretek
Uskočili smo u barku, neku negdje, na Porporeli one sulude noći dok sam sve ignorirala, sve ono očito,
al nismo se otisnuli
Prevelik rizik zbog mene mislio si
Nikad ništa nisi rekao
Hranila sam te, svojom glazbom, a glazba je ono što najviše voliš, zar ne
Nisam muzikalna, nikad nisam ni bila,
Pokušavala sam shvatiti tvoje modrine pa sam skakala
Čak i onda kada me bilo strah, kada je srce bilo u nosnicama, svejedno sam skakala, prisvajajući sve što je bilo tvoje
Nisam disala, čekala sam
I stvarala laži, o nama, misleći da će te to dovesi na moj prag da napraviš ono što sam uvijek mrzila kad su radili drugi za mene
Ono što sam prezirala i javno ponižavala
I prestala sam misliti i postala sam nijema
Trebao si vidjeti kako sam bila hrabra u svim onim tvojim vještinama, iako, iskreno nikad nisam shvaćala što želiš
Trudila sam se.
Nikad oko nikog tako. puštala sam da pijan i grub padaš po meni
I odbacivala sve ono toplo i lijepo što su mi nudili
Pa sam bježala, al nikad dovoljno daleko
Indija. Moja najveća ljubav. Bila sam sama, na rubu pameti
I prokockala sve što mi je dano. sve indijske ceste kojima sam hodala bosa nisu me udaljile ni milimetar od tvoje ludosti
Sve špilje u kojima smo sjedili satima pokušavajući isprazniti glavu samo su me vukle dublje i svaki trenutak postao je stvarniji
I prodala sam svjetlo i točke na čelu i ponovno pala
S tekilom u ruci, potpuno na tlo malena kao crv, tada najsretija na svijetu i puštala sam da zapleteš crni šljunak u moju kosu i da pitaš za otisak polumjeseca na desnoj ruci
Bojala sam se da opet ne odeš sada kada smo mogli uz dopuštenje svijeta biti loši i zli skupa
Indija. Rekla sam ti sve o tome i o avionima džipovima i autobusima muha
Slušao si površno, ne želim se zbližiti s nekim, to donosi samo probleme
Pa sam govorila o djeci i loptama koje smo kupovali o nezbližavanju o budinim i šivinim kipovima iza kojih smo se skrivali i
Osmijesima
Ti si govorio o oblacima. O ludilu o našem društvu.
Prošla je noć i otišli smo na uspinjaču. Platio si. nije ti bilo bitno. Čudio si se papirima za koje ljudi rade.
Sada si blijed i ovo je zadnje što pišem,
Popucale su ti usne i ruke. Samo je gitara ostala cijela.
I moja Indija.
Post je objavljen 21.06.2011. u 00:24 sati.