Marketing
Popularno je biti asertivan
Nedavno je naša zlatna djeva opisujući vedre dogodovštine svoga obiteljskog gnijezda, duhovito kako već to samo ona zna, zavapila za dobrodošlom pomoći dragog Cesara, poznatijeg još kao - Šaptača psima.
Ovaj simpatični Meksikanac profesionalni je šaptač psima, okružen psima, psi su njegov svijet, sve se u njegovom poslu vrti oko pasa, ali se zapravo tajna njegova uspjeha svodi na to da on zbunjenim ljudima šapće čak i više nego njihovim ljubimcima, jer kako se baš svaki, ama baš svaki put ispostavi - ljudskim vlasnicima vodstvo je potrebnije više nego „problematičnim“ životinjama. Ispravak ljudskog ponašanja preduvjet je dovođenja ljubimaca u red.
Moram priznati da sam se nakačila na ovu krasnu emisijicu, otkad ide na našim malim ekranima, jer nudi dnevnu dozu ljekovite topline, strpljenja, razumijevanja i pouke, kroz lik ovog dragog i simpatičnog čovjeka, koji je posvetio svoj život pružanju profesionalne pomoći najboljim čovjekovim prijateljima i njihovim vlasnicima.
Cesare opet pomozi!
Jer otkad ti u svojoj emisiji savjetuješ da prema svojim ljubimcima treba biti asertivan, riječ "asertivan" maltene je asertirala televizijski program, pa već i u Dobro jutro Hrvatska umjesto dobro jutro čujem – dobro jutro, jutros ste asertivni? 
Asertivan ovo-asertivan ono, asertivan je trenutno jako popularna riječ, riječ koja je sada in. Zanimljivo je to kako lako usvajamo i u naš rječnik uklapamo nove pojmove, i dobro je učiti i širiti svoj vokabular, no čini se da je u neznanju lakše pokupiti i ponavljati tuđicu nego posegnuti za englesko-hrvatskim rječnikom...
Ah Zo, daklem tako! Poštovani prevoditelji javne televizije, čini se da prikladna zamjena u hrvatskom jeziku ipak postoji, Cesar savjetuje da prema našim pasjim ljubimcima valja nastupati - jasno, izrično, sigurno, odlučno. Da se takoreći treba znati nametnuti (ali nikako agresivno kao recimo bezobrazna poruka reklame za Coca-Colu koja degutantno i pokvareno podmeće laž da je "125 godina s njom Zemlja sretnije mjesto"
globalnu "sreću" shvaćam jedino ako kompanija poručuje da je kolumbijska koka kao tajni sastojak ovog napitka i jedini sastojak ovog napitka). O da, ljudi su ti koje treba korigirati-ispraviti u ponašanju.
Već je općepoznata ona neukusna, selektivna, programirana i najčešće predizborna balkanska - opsjednutost kostima, samo što ona meni govori nešto drugo...
Skrivamo kosti, prpamo kosti, kao psi rata koljemo i kosti glođemo. Slijepo kao potčinjeni psi tražimo da nas se vodi (da nam se povremeno dobaci kakva kost), ali najčešće i nažalost za vođe biramo isto tako slijepe, nesposobne i pohlepne vođe, ili još češće principom sile i manjeg otpora biramo - najvećeg i najokrutnijeg psa u čoporu (čast izuzecima i onima koji časne izuzetke biraju).
Ljudska se vrsta ponekad svojim instinktivnim sljedbeničkim bez-umnim ponašanjem doista ne razlikuje previše od psećeg (vučjeg) čopora, kako u društvenim tako i nedruštvenim prilikama, iako se dičimo onim sapiens pored riječi homo (da, Svi smo mi homo!).
Dakle po Cesaru, u pasjem čoporu, treba biti vođa čopora – odlučan, ali opet ni pod kojim slučajem despot. Mora se istodobno biti i nježan i snažan i pravedan. A ne da nas same, naš pasić, pas, ker, ćuko (u dubrovačkom području – kučak), naokolo šeta kao vlastiti privjesak.
Jedino oružje koje ovaj rastom neveliki, ali duševno veliki, čovjek pri tom koristi je - empatija-razumijevanje-toplina-čvrstina.
On naime ne govori o fizičkom potčinjavanju, nadmoći i kontroli uz pomoć zastrašivanja, lanca, sile i šibe - već cijelo vrijeme govori o stavu, životnoj energiji koju kao osobe isijavamo i njome nesvjesno upravljamo/uvjetujemo i ponašanje/narav naših ljubimaca.
Bilo koja veća pasmina psa mogla bi ovog omanjeg čovjeka s lakoćom oboriti na tlo, ali fascinanto je promatrati kako se pred njim i najveći psi umiruju, privijaju njegovu zagrljaju i ponašaju kao dječica željnja maženja i pažnje. Čak ga i najagresivnije pasmine gledaju zaljubljeno kao šeki-šeks lozu, ili stranačka sitneščad šeki-šeksa. U svom čoporu Cesar je vođa (iako sam uvjerena da i on ima svoga osobnog vođu - svoju ženu).
Naravno da ponekad nije dovoljno samo namjera, već su potrebne i neke profesionalne vještine, metode koje ovaj profesionalac ima u malom prstu, ali svjež pristup psećoj/ljudskoj psihologiji ovog šaptača psima izdvaja iz mase. Potrebna je velika količina znanja, iskustva i razumijevanja da bi se čovjek mogao pravilno postaviti i odreagirati u svim mogućim životnim situacijama koje bi se u čoporu i među čoporom mogle dogoditi.
Sad sam se sjetila tekstova jednog blog-kolege, koji je na divan način opisao privikavanje njihova psa na prinovu u obitelji, upoznavanje sa malom bebicom i načinom na koji su svog ljubimca usmjeravali da bebicu od prvog trenutka prihvati bez imalo ljubomore... upravo je ta empatija, veliko razumijevanje, strpljenje, mudrost i iskustvo isijavalo iz svakog njihovog promišljenog postupka.
Bila je to ta mudra metoda šaptanja psima, metoda za koju je potrebno biti stabilna osoba, široke duše, srca, strpljenja i razumijevanja, metoda za koju je iznad svega potrebna...
Ma naravno - ljubav. Uvijek je u pitanju bila sveobuhvatna ljubav. Ljubav je zakon najjači od svih...
Šaptač psima inače u kolovozu (navodno) dolazi u Hrvatsku. Cesare samo da znaš - mi smo ti malo divljiji čopor, oboružaj se strpljenjem i budi, kako već samo ti to znaš - asertivan
Post je objavljen 26.06.2011. u 00:01 sati.