Marketing
TEBI
"........prstići veličine perlica......
.........tajanstveni šapat prije prvih riječi....
.........majčinstvo je slatka, slatka patnja.......
...današnja radost obilježena je strahom za sutra
i čežnjom za jučer....."
Bila sam mlada, ali dobra mama.
Učinkovita i nježna.
Ili učinkovito nježna.
Bilo mi je važno tvoje vrijeme i nevrijeme.
I dala sam ti.
Svoje vrijeme i nevrijeme.
Nisam voljela kad predugo spavaš,
jer se tada ne bi mogli igrati.
I prije no što si oblikovao prvu riječ, pričao si.
Gugutavim smijehom, izgovarajući neke strane riječi,
iz drugog vremena.
Bio si poput pravoga čuda, kada su te stavili na moje grudi.
Otkada te imam, mogli bi mi prodati bilo koju bajku kao stvarnost.
Otkada te imam, ne znam što je strah,
i očajnički i uzaludno se trudim
prisjetiti se.
Nisam se zamarala priručnicima o roditeljstvu.
Radije sam ti čitala Viteza ili Krkleca.
Sa pet si pjevušio Girl from Ipanema....
Ili one stare, zaboravljene dječje pjesmice....
Morala sam ti do dugo u noć oponašati smijeh
one vještice morske iz Male sirene....
S nikim ti nisam branila igrati se.
Nježno sam ti ukazivala tek na razlike.
Tebe su razlike oduvijek uzbuđivale i opajale:
samo tako si mogao nešto naučiti.
Ljutilo me što se na nikoga ne možeš dugo ljutiti.
Htjela sam da budeš više svoj, više ponosan,
a manje sličan
meni.
Noću si se ponekad bojao zmija.
Tada bi me nježno budio,
pa bismo skupa legli na pod, pored kreveta,
udarali rukama po podu,
govorili zmijama proste riječi,
zmije bi se zasramile i pobjegle,
nakon čega bi se mi smijali i smijali....
i takvi nasmiješeni hrabro i pobjednički
vratili u krevete.....
Puno smo crtali, izrađivali figurice od tijesta,
pa onda prije spavanja priređivali izložbu.
Kad bi primjetio da sam tužna,
došao bi do mene i davao mi savjete.
Ostavi ga, rekao bi. A bio si tako mali.
I kad sam te tako jednog dana,
i nehotice, poslušala,
teško si se priviknuo na novi razred i novu sredinu.
Na život bez njega.
"Gledati kako raste nešto što voliš
istodobno je užitak i bol.
Svaka nova faza- puzanje, hodanje, govor,
donosi usklike ponosa,
ali sa svakom dolazi i žaljenje
za fazom koja je netom prošla." ( K. Kerrigan)
I dalje te privlače različitosti.
Opajaju i uzbuđuju.
Zbog čega moje majčinstvo više nije samo
slatka patnja.
Na testovima emocija,
ti ne radiš razliku između sreće i straha.
Ne znam zašto me to ne čudi.
Znam da si odapeta strijela,
i da ti nisam više neophodna kao mama.
Al stpljivo čekam taj dan kad ćeš me
pozvati opet
da tjeramo skupa zmije ispod kreveta.
Vidi me.
Nemam straha.
Luda mama.
Post je objavljen 20.06.2011. u 21:41 sati.