Pregled posta

Duhovnost & facelifting

Da ne bi bilo zabune, duboko vjerujem u mogućnost da se čovjek promijeni. Radikalno. Iz temelja. Tu se čak ne radi o vjerovanju, svatko od nas zna nekog takvog, ili je sâm u svom životu doživio korjenitu promjenu svjetonazora. Od toga da je prestao jesti meso pa do toga da je od ekstremnog desničara postao libertin ili barem pristojan sugrađanin. U tu kategoriju spada i fenomen tik-do-smrti; pojedinci, do tog časa oličenje neurotičnih živčenjaka, dožive kliničku smrt pa jure kroz mračni tunel na čijem kraju ugledaju tajanstvenu osobu koja kao da je sazdana od samoga svjetla. Osoba im pojasni neke stvari o ljudskoj egzistenciji pa kad se “preminuli“ vrati u ovu dimenziju, jednostavno ga više ništa ne može izbaciti iz takta: ni bračni drug koji mu i dalje pije krv na slamčicu, ni nezahvalna djeca, ni iritantni kolege na poslu. Za svakoga ima razumijevanja, ne skida osmijeh s lica, a vidiš mu u očima da zna nešto što ti ne znaš. Prosvijetljen je, stari moj! Slično je i s religijskim obraćenjima, o čemu govori i jedna od boljih knjiga na tu temu, Raznolikosti religioznog iskustva Williama Jamesa.

Obraćenje, drage moje i dragi moji, može doživjeti svatko. Postoje svjedočanstva o tome da je čovjek na pecanje otišao kao uvjereni ateist, a vratio se slaveći Boga. Aleluja! Lijepo misliš o sebi kako imaš racionalan, sekularan, napredan, pače marksistički pogled na svijet, a onda se odjednom nađeš na seminaru fra Linića s rukama uzdignutim prema nebu ili u kakvoj pentekostalnoj crkvičici na kraju grada zboriš nepoznatim jezicima. Do jučer si trusio lozovaču s jaranima, a danas već planiraš hadžiluk. Neki su transcendentu dimenziju stvarnosti spoznali proživljavajući kakvu životnu katastrofu. Neki su susret s “Konačnom Stvarnošću“ doživjeli u okviru kakve vjerske zajednice, tijekom obreda, ili pak planinareći po Dolomitima ili po Žumberku. Gotovo da nema pravila, kao da se do nas “s ove strane“ želi doprijeti kad god nam popusti usredotočenost na ono što nam je neposredno pred nosom. Stoga, nikad ne reci nikad.

E sad, je li se nešto slično dogodilo jednom našem estradnom djelatniku cvjetnog imena, ne znam, ali sudeći po intervjuu koji je dao jednom aktualnom tjedniku, bit će da je. Prije no što se pozabavim intervjuom, kratka pričica. Prošloga ljeta, sjećam se čak i točnog datuma, u poslijepodnevnim satima, sjedio sam na terasi simpatične vinoteke na zagrebačkoj Trešnjevci, u društvu s prijateljem. Bilo je toplo pa smo pili pivo i, kao pametni i knjiški ljudi, vodili intelektualnu konverzaciju na prilično visokom nivou. Oko nas je sjedilo dosta ljudi, muškaraca i žena, sve neki pristojan svijet koji je opušteno čavrljao i uživao u ljetnom danu. Nije bilo potrebe da se nadvikujemo; glazba je bila diskretna, gosti su bili dobro raspoloženi, pivo je bilo hladno, ptičice su pjevale, ono, čilali smo. I taman da ću sugovorniku mi replicirati na njegovu smjelu tezu o odnosu Gurđijeva i Uspenskog (nešto u vezi s tzv. Četvrtim putom, da vas ne zamaram...), kad, moj ti gospodine, na terasu stupi muškarac u pedesetima odjeven kao da mu je osamnaest. Ali ne samo da je stupio, nego je, probijajući se do slobodnog stola, nekoga s kim je razgovarao mobitelom, poslao u 3 PM, i to tako glasno da je cijela terasa zamuknula i sve su se glave okrenule u njegovom smjeru. I ne samo da je nekoga poslao u 3 PM, nego je, vidno iznerviran, nastavio s takvom bujicom psovki, vulgarnosti i prostačenja da smo ostali... pa, konsternirani (konsternacija: stanje nagle zaprepaštenosti, naglo stvorena atmosfera začuđenosti, zatečenosti; preneraženost, zabezeknutost, zanijemjelost, zbunjenost). Naime, svi smo ga prepoznali, vidjeli smo ga mnogo puta kako u mornarskim majicama ili odijelima sa šljokicama poje na festivalima lake glazbe. Celebrity, štono riječ. Verbalna inačica kible pune nečisti zalila nas je nadglasavši namah sve ostale zvukove. Pravi acting out, rekli bi stručnjaci za duševno zdravlje. Čovjek se nije dao smesti: sjeo je i nastavio se na našem prelijepom jeziku, na kojem inače pjeva o anđelima, slomljenim srcima, vinu, ljubavi i domovini, oslobađati frustracija, ovaj put se ne obazirući na publiku. Ne pada mi na pamet da ga osuđujem. Psovke i vulgarizmi su u nas neobično duboko ukorijenjen sloj u jeziku. Naš je narod, navodno, uz Madžare i Talijane, najinventivniji na svijetu kad je o proklinjanju riječ. (Psovanje, kažu psiholozi, ima terapeutski učinak, dakle, tko će nam zamjeriti široku rasprostranjenost psovki s obzirom na tešku povijest.) Uglavnom, ne moram ništa previše objašnjavati. Što bi rekao biblijski pisac, “jezika nitko od ljudi ne može ukrotiti, to nemirno zlo, puno otrova smrtonosnoga“ (Jakovljeva poslanica 3,8) pa još kad nas netko ražesti... Badava našem gardelinu što je javna osoba; živac je živac, temperament je temperament, pala ljudska priroda je pala ljudska priroda. Ipak, biblijski autor upozorava: “Iz tih usta izlazi blagoslov i kletva. Ne valja, braćo moja da ovo tako biva“ (3,10).

I eto, nije prošla ni godina dana, čitam intervju s tim istim čovjekom koji je jednu velegradsku cozy terasu na trenutak pretvorio u provincijalnu špelunku. Čitam i ne mogu vjerovati, ali evo, u uvodu piše: “Tajna moje vitalnosti leži u kombinaciji dobrih gena te pravilnog načina života, odnosa prema ljudima i bogatom duhovnom životu temeljenom na katoličkoj vjeri i redovitim odlascima u crkvu“. Ipak, još sam daleko od toga da pomislim na obraćenje. Upoznajemo se s biografskim podacima, respektabilnoj karijeri tijekom koje je surađivao s brojnim vrhunskim umjetnicima... Impresioniran sam. A onda slijedi sjajna kombinacija savjeta iz prve ruke kada je riječ o tjelesnoj i duhovnoj kozmetici i kondiciji. Popularni pjevač tako već godinama odlazi na “čišćenje i pomlađivanje električnom stimulacijom muskulature lica“ jer je “mišiće lica nemoguće jačati treningom, kao što možemo trbušnjake, bicepse ili tricepse“. Štoviše, prije nekog vremena napravio je i “prvi tretman frakcionalnim laserom MCL Dermablat kojim se potiče stvaranje novog vezivnog tkiva“.



Premda je protivnik estetske kirurgije (moguće ju je izbjeći “konstantnom brigom o tijelu i duhu“), ipak je napravio mali zahvat kako bi smanjio nazolabijalne bore (kirurg je na tim borama “napravio male rezove te isisao masno tkivo koje se tamo bilo nakupilo“), zbog čega mu je “izraz lica postao opušteniji“. OK. Potom slijedi niz nutricionističkih preporuka o prehrani baziranoj na mediteranskoj kuhinji (riba, riba, riba, riba, blitva, maslinovo ulje), postu o kruhu i vodi te omega 3 masnim kiselinama. Fascinantno zvuči podatak da je ovaj šoumen i estradni veteran aktivan i dok gleda TV; napravi tada “od 250 do 300 trbušnjaka“. Ali ono što me zaista iznenadilo i, priznajem, oduševilo, jest duhovni preporod što ga je taj čovjek doživio od kad smo se sreli prije godinu dana. Eto, ne mogu reći da mi je ostao u lijepom sjećanju nakon opisanog performansa na ubavoj terasici. Nikome nije. No, kao što rekoh u uvodnom dijelu, svatko se može promijeniti, ugledati svjetlo, osjetiti dašak transcendencije. Je li se to i u ovom slučaju dogodilo, procijenite sami: “...osim hrane i vježbanja, izuzetno važan dio moje svakodnevice je briga o duhovnom životu. Svaki mi dan započinje i završava molitvom, svakodnevno odlazim na misu u crkvu te čitam literaturu katoličkih mistika i svetaca te Sveto pismo. Živim povučeno, skromno, čisto i ponizno te poštujem sve ljude... Neprijateljima opraštam greške jer smatram da je važno njegovati ljubav prema samome sebi, drugima i Bogu... Dok samu Zagrebu, redovito odlazim na večernje mise u crkvu Gospe Lurdske te imam milost da se mogu ispovijediti u sobi oca Ante Antića, koji će uskoro biti proglašen blaženim. U crkvi osjećam ispunjenost Bogom, a po povratku kući smiren sam i spokojan... Molitva mi pomaže da izdržim svakodnevni život u kojem nas Sotona očekuje na svakom uglu, a čim osjeti neku slabost, iskušava nas nudeći primamljiva iskušenja... Ponekad mi se, ipak, dogodi da pogrješim mišlju ili djelom, no zato postoji ispovijed“.

Čovjek nakon ovoga ostane bez riječi, zar ne? Kad sam prvi put ovo pročitao, počeo sam čitati iznova, i tako nekoliko puta: novi čovjek, što reći. Potom slijedi red kozmetičkih naputaka koje naš junak “smatra nužnim dijelom brige o svom fizičkom, ali i duhovnom stanju“. Vrijedi čuti što kaže na tu temu: “Većina se mojih vršnjaka zapustila tako da izgledaju kao 70-godišnjaci. Oni nisu zaboravili samo na svoje tijelo, već i na svoj duh, a svakodnevna duhovna praksa ulijeva mir i sigurnost koji se vide u očima. Puno mi se kolega i prijatelja obraćalo s pitanjem kako bi mogli pronaći duševni mir. Kad sam im iznio svoj način, većina ih je kazala da još uvijek na to nisu spremni. Ljudima se teško odreći zemaljskih užitaka koji uglavnom dolaze od Sotone i vrebaju na svakom koraku. Ne sramim se priznati da odlazim kod kozmetičarke jer smatram da u tom pogledu nema razlike između žena i muškaraca. Dobar je izgled važan i koristan za svakog jer je puno ljepše svakog jutra u ogledalu vidjeti zategnuto nego obješeno lice... Stabilno stanje duha, baš kao i lice smatram sastavnim dijelovima tijela kojima ostavljamo dobar ili loš dojam u svojoj okolini“. Moram priznati da na ovakvo hrabro jukstaponiranje Princa Tame i rodno osjetljivog i nediskriminirajućeg pristupa kozmetičkim tretmanima još nisam naišao, ma koliko širokih vidika bio.

Obraćenje, kao što rekoh, može doživjeti svatko. Trebao bi ga doživjeti svatko, kako vjeruju kršćani i kako poručuje Radosna vijest. Katkad je u pitanju iznenadni radikalni zaokret na svim razinama ljudskog bića i ponašanja, naravno, na bolje. “Kao povratak kući“, svjedoče neki koji su ga doživjeli. Katkad je pak riječ o procesu, čovjek se mijenja malo-pomalo, malo-pomalo spoznaje da se u životu radi o “nečem sasvim drugom“. Rekao bih da se kod postarijeg gospodina iz intervjua radi o ovom potonjem. “U mladosti sam živio burno tako da sam proživio stvari koje nisu dobre, ali uz Božju sam pomoć izašao na pravi put“, svjedoči on u maniri izgubljenog sina. Na putu je i dalje... Svi smo.



Post je objavljen 20.06.2011. u 11:25 sati.