Marketing
POGUBNA MOĆ ŠARENIH KRPICA
Tri tek propupale gracije na povratku iz škole. Nazovimo ih frendicama. Frendicama br.1,2,3. Neko vrijeme hodam iza njih. One potom zastanu pred vratima Raja. Frendica br.1, vitka plavuša ravne kose i dugih nogu, posve barbie look želi razgledati stvari u shopu, no frendica br.3 iz nekog razloga rezolutno to odbija.
Frendica br.1 upotrebljava svu svoju moć uvjeravanja da ju nagovori. Tu imaju božanske stvari boho-stila, kaže zvonkim djevojačkim glasom, prozirne halje, minisuknje, uske čizmice do bedara s visokom potpeticom, traper košulje, birkin torbice i sl.
Frendica br.3 ustrajna je u svojoj odluci.
Vidjevši da je pobacila u nagovaranju, Frendica br.1 bijesno se okrene i zakoračivši u Bog&Stil stisnutih očiju, sva preobražena, nekako ušiljena prosikće:
«DA TE BAREM SAD NETKO SILUJE!»
Za njom ulazi Frendica br.2.
Frendica br.3 kreće na suprotnu stranu.
Ja ostajem još jednom zatečen. Zgrožen. Preneražen. Nikada se neću navići na tu nepotrebnu ljudsku grubost, na njihove pogane prljave jezike, na sve te bahate neotesance, nadute neznalice, brbljive napasnike, nasilne psovače, otresite pokvarenjake. Sav taj groteskni svijet u kojem moja duša robuje, nesumnjivo u kaljuži služi kaznu.
Dok u sebi osluškujem odjek ovih riječi uviđam da nisu izrečene tek tako, usput, iz afekta. Ne. Želja je iskrena. Pogubna. Plavojka žudi osvetu, propast, kaznu i uništenje za neposluh. Ona je poput opake, zloćudne poslovne žene iz televizijske sapunice; poput ohole cheerleaderice iz tinejđerske serije; poput zle vještice iz dječjih priča što u gluvoj noći bez mjeseca spravlja otrov za Snjeguljicu; poput nezasitne babilonske bludnice što se brćka u kozjem mlijeku, kiti zlatom i biserjem te odijeva u skupocjene skrletne halje; ona je dražestan cvijet što se napaja na izvoru Zla.
I kada bi kojim slučajem odmetncu upravo dograbio pomućeni klernacionalist i mužjački je grubo stisnuo uz hladan, vlažan zid oronule veže te joj nasilno rastrgao himen bocom limun-pive uz zvuke pleh glazba što svira tri ulice dalje, gurnuvši ju zauvijek u ponor očaja i trajne žalosti, uskrativši joj mogućnost da se ikada više zanese životom, blokirajući joj duševni razvoj stvaranjem nerješive mentalne petlje mala bi gadura likovala:
«Tko joj je kriv, dobila je što je zaslužila. Da je ušla u shop nikada joj se to ne bi dogodilo.»
Gospodo, pustite veleumne reforme školstva, odjenite im školske uniforme i skinite navijačke murale sa zidova osnovnih škola. Za početak.
Post je objavljen 19.06.2011. u 22:50 sati.