Pogledala sam kroz prozor nad grad.Na Zagreb posli kiše,sa kristalno čistim ulicama, umotanu u tišinu,koja u stvari prija.Dugo bi stajala na prozoru zatvorenih očiju.
A zbog hladnog vijetra uvijek bi mi tijelom prolazili trnci...
Da bar sijećanja vjetar tako brzo raznese, kao što kiša rastjera prašinu sa ulice.Voljela sam taj petominutni pljusak više nego, nego čitavo ljeto i plus trideset stepeni.
Voljela sam onu tridesetminutnu tišinu nakon pljuska nego svu gužvu na plaži.
Ona melodija koju stvaraju kapljice dok udaraju o krov i prozorska stakla...
Ležala bi satima i slušala taj isti zvuk. Život je zaista lijep..
Post je objavljen 19.06.2011. u 21:03 sati.