Adriana R. (46), kolegica iz škole
''…Bila je vrlo tiha i povučena i nije puno marila za izlaske. Vrijeme je provodila pomažući teško bolesnoj majci i čitajući knjige. Stvarno je puno čitala…mislim da joj je Sidney Sheldon bio daleko najdraži…''
Vinko D. (63), susjed
''…pokojna joj je mater uvik govorila da će postati časna. Mislim da je na to niko nije natira jer je stvarno volila ić' u crkvu i mislim da u cilom mistu ne'š nać čovika koji bi o Verici moga nešto ružno reć…Bila je stvarno anđel nebeski…''
Marija S.(71), bila je s Vericom skupa u koloni dok su ih četnici odvodili u nepoznato
''…do zadnje sekunde mi je govorila da će sve biti u redu i da nas Bog neće napustiti. Imala je polubrata u Njemačkoj koji je, čim je vidio što se sprema, govorio da bježi, ali Verici to nije bilo ni na kraj pameti.
I dan danas imamo njenu sliku na zidu…''
Stevan P. (51), sudionik nedavnih prosvjeda protiv uhićenja Mladića
''…Kako se ne bih sećao.
Mene i komšije iz mog haustora su zvali 'vikend četnici'.
Oni što su se prvi digli na ustanak voleli su da bebe nabijaju na bajunetu ili da rade ogrlice od ljudskih ušiju, al' ja nisam bio u tom fazonu.
Taj dan se sećam, bila je nedelja i upali smo u to selo, da me jebeš ne sećam se više imena.
Umesto ustaša zatekli smo većinom samo starkelje i tad je neko od naših, onako mrtav pijan, povikao:
''Je li bre, je li ko od vas kad karao časnu?''
Svjetlana O. (49), dijelila sa Vericom bolničku sobu
''…kad je nakon nekoliko dana provedenih u šok sobi došla svijesti samo je praznim pogledom buljila u plafon.
Tek kasnije sam saznala da su je odveli u jednu kuću, da su bila četvorica i da su se nad njom satima iživljavali.
Nitko ne može znati koliko je puta bila silovana.
Jedan joj je stavio nož pod vrat vičući da je ustaška kurva, drugi je šamarao i skoro joj izbio oko…
Treći je ostvarivao 'večni san srpskog naroda' trpajući na kamion televizore, vešmašine i iščupane špine…
Ti su kokošari smrdili na govna i na rakiju.
Ona je samo molila Boga da je digne i da ta agonija prestane…a tad je utonula u mrak…''
Mario D. (40), u to vrijeme vozio kamion hitne pomoći
''…doktorica mi je pričala da su danima razmišljali kako joj saopćiti tu strašnu vijest. Prošlo je nekoliko tjedana i počela je normalno uzimati hranu, razgovarati, doduše na kapaljku, ali i to je bio pozitivan pomak.
Normalno je da bi, prije ili kasnije, to saznala sama, ali…''
Božena Z. (57), medicinska sestra
''…Nikad neću zaboraviti tu scenu. Toliko je plakala i udarala se po trbuhu da mi to i dan danas dolazi u snove. Ja i doktor Baranović smo je čvrsto uhvatili, a kolegica joj je ubrizgala konjsku dozu nekog cjepiva da je samo obamrla…Isuse Bože…''
Dušan T. (56), umirovljeni profesor strojarstva, tjedan dana nakon ovog događaja njegov susjed, koji se počeo pretjerano razbacivati svojim hrvatstvom, ga uz prijetnju oružjem, skupa sa obitelji izbacuje iz stana…radi pogrešnih krvnih zrnaca
''…ne znam što bih rekao.
Toliko sam već pričao tu priču da svi misle da sam šenuo.
Skrenuo sam prema bolničkom parkingu i samo ugledao kako se nesretna Verica penje na prozor. Zaustavio sam kola i počeo da vičem, a tad se iza nje pojavio neki bolničar, ali bilo je prekasno.
Ono što mi nitko ne vjeruje je da je u trenu kad je skočila iz nje izašla neka vrst bijele svjetlosti i poletjela prema nebu.
Da li je to bio anđeo, duh ili nekakvo priviđenje izazvano vrućinom nikad neću saznati…''
Pokušao sam da joj pomognem, ali nije bilo spasa.
Od tog dana počeo sam da vjerujem u Boga…
UMJESTO KOMENTARA
Hrvatska biskupska konferencijo !
Koketirajte i dalje sa fašizmom, budite gramzivi i pohlepni, grlite se i ljubite sa svojim sponzorima, nemojte ići ukorak sa vremenom, ali, molim Vas, ne gurajte više svoje noseve u naše genitalije jer Vaš zaostali pristup životu može upropastiti nečiju sudbinu.
Onaj u čije ime propovijedate Vas se odavno srami !
Amen !
Post je objavljen 19.06.2011. u 19:15 sati.