Volim njegove crte lica. Njegov nos. Njegov ten.
Volim kako mu kosa leprsa kada god nesto napravi, kada rukama kroz nju prolazi.
Volim njegove plave oci, pogled s njih ni ne bih skidala. Otkrivaju sve ono sto on duboko sakriva.
Volim svaki njegov pokret, svaku rijec koja izadje iz njegovih prekrasnih usana.
Volim njegov dodir, svaku rijec koju s njim razmijenim. Volim njegov pogled. Ja trebam njegov pogled.
Rekla bih: Ljubav je slijepa. No, ovo.. Ovo nije ljubav, ovo je daleko od toga. Ja nista od toga ne volim, samo mi se jako svidja.
I svaku stvar koju krivo radi, sve lose sto napravi, nista ne moze unistiti pocetnu iluziju.
Volim njegovu blizinu, volim osjetiti da je tu negdje. Volim svako mjesto gdje smo bili u isto vrijeme, svaku sekundu koju smo dozivjeli. Sve sto ima veze s njim, ja to volim. Kada nije blizu, samo zelim da je. Da ostane i ne ide.
Volim to sto on pokrece u meni ono sto ni nisam znala da imam.
Zelim njegov zagrljaj, njegovu rijec.Njegov pogled. Njegov dodir. Zelim njega i sve sto ima veze s njim. Njegov poljubac.
Zelim da mu je stalo toliko koliko i meni, da to pokaze. Zelim da i on sve ovo zeli. Zelim da pomisli na mene, da me se s osmijehom sjeti.
Ja to zelim. A nemam.
Post je objavljen 19.06.2011. u 19:07 sati.