21.lipnja – početak ljeta (19:16h) - „ljetni solsticij“ – najduži dan i najkraća noć u godini.
Počinje dugo toplo ljeto, dani vrućine su pred nama, sezona je mora i žita. Dok maestral miluje modro more, more zrelog klasja njiše se pod zrakama užarenog sunca...
A to u nama obnavlja onu odisejsku potragu za odgovorom na vječno pitanje svijeta paranormalnih pojava - kako to da se krugovi u žitu/klasju (priznajte da ste nasjeli na naslov) pojavljuju isključivo u ljetnim mjesecima?
Doista kako to? Baš nedokučiva zagonetka. Prepustiti ću svima koji su i dalje zbunjeni sezonskom pojavom krugova u žitu, da tu misterioznu tajnu pokušaju dokučiti sami
Inače mi je strašno simpatična pojava krugova u žitu, iz toliko mnogo razloga, ali mi je iz jednako toliko razloga fascinantno - da i dan-danas toliko mnogo ljudi puši foru da su krugovi u žitu nadnaravna pojava. I Hollywood je imao svoju ulogu u tome (Misteriozni Krugovi / Signs / Shyamalan)...
mali zeleni... kukuruz
...ali ne uzimam im to za zlo, jer što se mene tiče, ako svijet želi smatrati i maštovito sanjati da su krugovi u žitu sofisticirane karte i točke za navođenje vanzemaljske invazione flote - nek` nam svima bude na veselje i radost…
Pazi! Spoiler!
Ne bih vam htjela kvariti taj doživljaj, pa ako netko baš želi vjerovati u svemirsko podrijetlo krugova u žitu neka slobodno preskoči tekst koji slijedi i... samo gleda sličice. Odmarajte svitu moj, svoje oči na ljepoti…
A ja ću ovim slovoljupcima koji su preostali, ipak prišapnuti, i to tiho-tiho (ps-ps, neka ostane između nas) da se zapravo radi o vrhunskom umjetničkom konceptu, koji je najvjerojatnije, nekad davno, krenuo iz nečije najobičnije fore/zezancije/trenutne inspiracije djelima starih majstora, a s vremenom se razvilo u nešto naprosto prelijepo…
I dečki koji se time bave uopće se više ne skrivaju, ne upadaju noću na osamljene farme u strahu od bijesnih domorodaca sa nazubljenim vilama, dapače, to su dobro organizirani timovi, ekipe koje se s pravom ponose svojim radom i pristupaju mu vrlo profesionalno, pa čak koriste i pomoć sveučilišnih profesora (ljepota fraktala kao potka za krugožitne uzorke)…
Nego, znate tko je Christo? Ma ne, ne spikam o literarnom grofu u potrazi za osvetom, već o Christu (Christo i pok. Jeanne-Claude) – tipu/umjetničkom paru koji je nekoć umatao i umata mostove, parlamente, planine, vješa zavjese na doline (e da, netko se i toga nekad dosjetio)...
Frajeru i lejdiki je njihov atelier praktično bio cijeli svijet, sva priroda koja nas okružuje, nisu se ustručavali furati svoj umjetnički koncept na veliko, sklapati i stvarati ogromne instalacije u prirodi, kroz planine-brda-i-dole…
Tako da ne mislite da tako nešto nije moguće, oho-ho, itekako je moguće, potrebna je samo ideja, trenutak genijalnosti, a bez sumnje i kreativne ludosti...
Svojim je kritičarima koji su ga smatrali luđakom Christo odgovarao ovako: „Ja sam umjetnik i kao takav moram biti hrabar… znate li vi da ja uopće nemam postojećih radova? Oni svi nestanu kada ih završim. Od njih ostaju samo skice i kolaži, automatski dajući mojim djelima legendarnost. Vjerujem da treba mnogo više umjetničke hrabrosti stvoriti nešto da nestane, nego stvoriti nešto da ostane.“
zadana tema i inspiracija-heliocentrični sustav
Netko bi rekao da je patio od veličine, nešto kao i genijalni Dali na svoj način, a možda dečki/curke zaista jesu patili od veličine, ali meni je drago da jesu… i da su tu veliku umjetničku radost velike zaigrane djece podijelili sa cijelim svijetom…
Njihova nevjerojatna djela, instalacije, poduhvati, ta pretjeranost, ludost i hrabrost koncepta kao da svima govore - Ajmo se igrati!
Ajmo se igrati - krugova u žitu!
O, pa neki se igraju, desetljećima već…
zadana tema i inspiracija-stare civilizacije
Štoviše – oni se i natječu. Svakog je ljeta u tijeku svjetsko prvenstvo krugova u žitu. Na žitnim poljima diljem svijeta ljeti se doslovno odvijaju pravi, ozbiljni, natjecateljski - klasni ratovi! Ali zašto samo ljeti? Jeste li do sada dokučili „Tajnu ljetnih mjeseci“ moj zbunjeni svite koji clarkovski ljubi paranormalne misterije svijeta?
Onaj prvi pra-pra-krug je vjerojatno bio samo to – krug. Jedan obični, skromni, u žitu utabani krug - tada revolucionaran, a danas pomalo dosadan. Ali motiv se s vremenom, polako i neminovno, razigrao u nešto kompleksnije forme…
još malo kretanja planeta
...vjerojatno je i konkurencija pridonijela tomu. Maštom i izvedbom se treba dokazati, nadigrati.
A danas, joj a danas, od kada su moderne tehnologije i Internet stupili na scenu, sada je pritisak na izvođače još i veći, pa u pomoć, kako rekoh, priskaču i znanstvenici u osmišljavanju sve kompleksnijih motiva…
Treba biti što originalniji, joj mama, pogle ovo, paška čipka…
zadana tema i inspiracija-miljetići (ima toga u mene na kile, evo jedan i na tv-u)
Mimikrija (grč. mimeomai - oponašam) je sposobnost nekih vrsta životinja i biljaka, da se izgledom prilagode okolini radi zaštite od prirodnih neprijatelja.
Na početku sam rekla kako mi je strašno simpatična ova ideja krugova u žitu. Iz toliko mnogo razloga blagonaklono gledam na tajnovitost koja okružuje ovu „pojavu“ - a zapravo umjetnički koncept.
Među ostalima i zato što je i ta sama mimikrija (vrhunskog umjetničkog djela na globalnoj razini) pod paranormalne pojave, svemirce, vremenske (ne)prilike, mini-pijavice, svijetleće kugle koje noću skakuću po žitnim poljima i iscrtavaju ove prekrasne oblike (helou, ljudi koriste lampe) - umjetnost sama po sebi.
Zavaravati toliko dugo toliko mnogo ljudi velika je vještina, utoliko pohvalno što se pri tom ne čini zlo, već upravo suprotno.
Gaian mimeomai (Zemlju oponašam), ova mimikrija umjetnosti u žitnom klasju uspješno traje već desetljećima. A tajnovitost ne škodi činjenici da iz ptičje perspektive cijelo vrijeme zapravo gledamo divne žitne grafite, duhovite porukice, dijaloge natjecateljskih ekipa, a ponekad i prava remek-djela, na licu majčice Zemlje, dapače - tajnovitost joj daje na draži.
I to je baš štosno, baš… lijepo… baš razigrano… baš pozitivno… baš inspirativno…