Dva različita osjećaja, a zajedničko im je da su oba destruktivna. Dvije krajnosti na istom 'štapu', a obje vode k lošem ishodu. Oba brišu vjeru u dobro i u istinsku, sreću. Pa tražimo brojne umjetne 'nadomjestke', umjetno zaslađene....
Osjećali mi te obje emocie, ili koju god da osjećali i koja god prevladavala od njih, svaka 'naprti' sa sobom hrpicu srodnih mana. Tako su osjećaji poput škrtosti, gramzivosti, agresivnosti, dječica majke Ljutnje, dok su s druge strane hladnoća, autodestruktivnost, rezigniranost, nevoljnost, dječica Krivnje.
Sve je to vrlo ljudski, tj.svojstveno svim ljudima. Tebi, meni...drugima...
Svima nama je to čudovište koje vreba u mraku, u koji nikad ne zalazimo, u koji se ne usuđujemo ni posvijetliti lampom da vidimo to strašno čudovište, zvijer koja jede ljude....
Destruktivnost vlada, pritajeno našim životima...dok si ne priznamo da nas to tjera na brojne putove bez cilja, borbe bez smisla. I tako dalje...
I kako onda, kad osjećaj ljutnje i krivice zavlada tijelom i dušom osobe?
Nedaj Bože oba ta feelinga istovremeno, to je onda prava konfuzija...pogotovo ako je osoba tek počela biti svjesna prisutnosti toga.
Nikakva umna instalacija, kao ni hladnoća i zavaravanje neće pomoći da to nestane iz života. Uvijek će tu bit poput parazita, krast životnu vitalnost.
Kako oprostiti, stvarno, sebi i drugima?
Treba početi voljeti sebe. Brinut se za naše duhovne i psihičke potrebe, ne negirat da smo bića sa dušom, snovima i potrebama.
Kad to počnemo, uistinu, bit ćemo drukčiji...i onda ćemo znati što nam je potrebno od drugih i koliko...
Treba prihvatit da često jednostavno tražimo previše od drugih, ili tražimo totalno krive 'supstance'...obično one koje nas polako truju.
Hahaha..baš sam partibrejkerica...kradljivica libida :)
Al kako za koga....
Zašto ljudi više ne pišu o ovakvim temama?
Zato jer je previše ljudi opterećeno radom na svojem društvenom statusu pa ne im nije korisno razmišljati o ovakvim stvarima.
Kad bi bar znali da im je sve to zabadava.
Post je objavljen 18.06.2011. u 18:37 sati.