Perjanice teoloških aktivnosti u Hrvata; dr. Adalbert Rebić kao glavni bibliolog i nekadašnji vladin vjerski ideolog, te fra Zvjezdan Linić kao egzorcist s licencom i vrlo omiljeni duhovni obnovitelj, uprskali su nedavno motku oko nekakvih gay parada koje su oni pokušali obrazložiti kao napad na većinsko stanovništvo Hrvatske koje razmišlja drugačije i drugačije prakticira seksualno opredjeljenje. Ako se tu može govoriti o opredjeljenju, jer to ne ovisi o volji čovjekovoj, već nečijoj tuđoj „odluci“.
Dr. Adalbert Rebić proslavio se izjavom nakon skandala kojega su izazvali katolički vjernici za vrijeme zakonski odobrenog skupa tzv. Gay parada u Splitu: Žao mu je ljudi koji su stradali, ali dodaje da mu je “žao i onih koji su kamen bacili”, te zaključuje da su sudionici gay parade “dobili što su tražili” (!?).
Fra Zvjezdan Linić, pak, smatra da to nije parada ponosa, nego parada prkosa i dodaje: „Znači li to da će sutra, tražeći svoja prava, na ulicama paradirati pedofili, kriminalci…?“
Da je danas HDZ na vlasti, a ne u predizbornoj kampanji, sigurno je da bi osnovao povjerenstvo za sukob interesa, jer ova dva božja poslanika komentiraju sve ono što se kosi s vjerom, božjim zakonima i Isusovim naukom! Oba su plaćena za duhovnu obnovu i učenje kako treba ljubiti bližnjega svoga, ne ubiti, ne bacati kamenje ako niste sigurni da i sami niste griješni. A što oni poručuju? Dobili su što su zaslužili jer su izazivali većinu koja drugačije misli.
Među pederima i lezbikama ima više vjernika nego ostalih, oni su dio stada pod pokroviteljstvom Boga, Crkve, Rebića i Linića. Među njima ima sigurno i onih koji su se molili Bogu da izmjeni svoju „odluku“ o njihovoj seksualnosti, ali im molba nije bila uslišena. Zato ih treba kamenovati? A da će sutra paradirati pedofili i lopovi tražeći svoja prava Crkva je najmanje pozvana da se s tim sprda. Među pedofilima bilo bi najviše pripadnika svećenstva, a kriminalci paradiraju već dvadeset godina i nitko na njih ne baca kamenje ni bengalke jer ih institucije vlasti čuvaju pouzdano, a ne promatrajući kao što čine s napadima na gay skupine.
Dr. Adalbert Rebić i fra Zvjezdan Linić predstavljaju Crkvu i njen službeni stav. I što nam to Crkva poručuje? Na paradu ljubavi, tolerancije i različitosti ona huška ostale vjernike da ih kamenuju, tuku, tjeraju s ulice i viču svakojake pogrde.
Dr. Adalbert Rebić i fra Zvjezdan Linić svrstali su se na stranu populacije koju predvodi Željko Kerum, nepismeni i primitivni predstavnik vlasti na lokalnoj razini danas, a sutra možda i nekoj višoj, oni su se svrstali na stranu navijačkih skupina kojima je važno da divljaju i uništavaju materijalne i civilizacijske tekovine društva, svrstali su se s onom skupinom neofašista i rasista kojima nitko i ništa nije po volji, osim vlasti ako ih ne uznemiruje u premlaćivanju i protjerivanju svih koji nisu s njima.
Policijski aparat posebna je priča u cjelokupnom djelovanju. Policija je izgubila svaki autoritet, dostojanstvo i povjerenje. Uklopili su se u današnje društvo koje funkcionira na lopovluku i korupciji, na izopačenom sustavu vrijednosti. Koliko su sami krivi, toliko i vlast kojoj paše nekompetentna policija koja će štititi njihove interese. Imaju mala ovlaštenja, malu plaću i nikakvu odgovornost. A ako nemaju ovlaštenja i odgovornost, onda je i njihova mala plaća preveliki teret poreznim obveznicima. Koga će oni zaštititi odredit će farizeji vlasti ne po svom svjetonazoru, već prema pritisku međunarodne zajednice. Tako je i sa zaštitom sudionika svakog skupa pa tako i ovoga - gay pride.
Za kraj je ostavljeno pitanje: zar ovakva druženja ponosa moraju potrošiti toliko energije i novaca da bi ga doveli do suvislog kraja? Mi nismo u prilici da za takva druženja opterećujemo ovo naše društvo koje nije u društvenoj, političkoj i materijalnoj (egzistencijalnoj) krizi zbog globalnih prilika, već zbog našega mentaliteta. A taj mentalitet nije navikao na demokraciju i život od svoga rada.
Zato je upitno da li gay pride u ovim prilikama treba obilježavati tako napadno, ali je još upitnije komu to smeta da se netko deklarira kako hoće i čemu tolika medijska pažnja koja zapravo najviše iritira. Ako nekomu ne paše uredno organiziran skup, zbog čega mora izići na ulicu to promatrati, ljutiti se, sprječavati ili napadati sudionike čak. Treba ih naprosto ignorirati, mada oni govore isključivo o ljubavi na jedan drugačiji način, ljubavi koja ne ugrožava stečena prava drugima, bez obzira da li ju podržavaju ili ne.
Post je objavljen 19.06.2011. u 06:00 sati.