Nakon što su gledali susret praških klubova "Sparte" i "Slavije", skupina splitskih studenata: Fabijan Kaliterna, Lucijan Stella, Ivan Šakić, Vjekoslav Ivanišević, a po nekima i Vladimir Šore tada su došli na ideju da osnuju nogometni klub u svom rodnom gradu. Ideju su iznijeli u praškoj pivnici U Fleků vjerovatno 1908. godine što možemo smatrat kao godina kad je osnovan Hajduk, ali nikako nisu mogli dogovorit ime kluba kojeg su osnovali. Nakon mnogih imena koja su predlagana "Mosor", "Marjan", "Borac", "Uskok", "Velebit" napokon je profesor splitske gimnazije Josip Barač dao ime koje će ostat i da se nikad ne promijeni Hajduk. Taj je naziv bio provokativan vlastima Austro-Ugarske Monarhije, ali su domišljati osnivači "zasladili" zahtjev organima vlasti podatkom da :...vojaci koji igraju nogomet mogu puno više pretrčati pod punom ratnom spremom.
Dozvola za rad i pravila odneseni su vladi na uvid i u konačnici su prihvaćena 13. veljače 1911. Nakon toga skoro su svi počeli graditi nogometno igralište na lokaciji "Kra'jeva njiva" (pokraj "stare murve") koje se prije koristilo kao vojni poligon austro-ugarske vojske. Tako je novoosnovani klub dobio i stadion čije će se ime sa strahopoštovanjem izgovarati kroz godine koje dolaze.
Ubrzo je u splitskim novina izašao oglas u kojem stoji da će se 16. travnja odigrat utakmica između prve i druge momčadi Hajduka. Akteri te prve utakmice u Splitu bili su :
A momčad: Joseph Buchberger, Petar Bonetti, Josip Namar, Mario Righi, Ermenegild Rosseg, Vilibald Zuppa, Kruno Kolombatović, Antun Righi, Stipe Sisgoreo, Ivan Tudor i Šime Raunig
B momčad: Marko Margetić, Pavo Mardešić, Paško Fabris, Božo Nedoklan, Josip Cotić, Lucijan Stella, Luka Fakač, Ante Mardešić, Fabjan Lukas, Paško Sisgoreo i Krunoslav Bonačić
Utakmica je završila rezultatom 13:2 za momčad u bijelim dresovima (A momčad).
Od ovih igrača vrijedno je istaknuti Krunu Kolombatovića koji je postao prvi predsjednik kluba, Ivan Tudor kapetan Hajduka na utakmici sa Calciom, Mario Righi bio je drugi kapetan kluba, Šime Rauniga kao prvog službenog strijelca, Lucijana Stellu kao jednog od osnivača kluba. Tu još možemo izdvojiti Stipu Sisgorea, Paška Sisgorea, Božu Nedoklana koji će biti standarni prvotimci i nosioci igre Hajduka uz trenere koji su dolazili iz Čehoslovačke.
Prvu javnu utakmicu na Starom placu, Hajduk je odigrao 11. lipnja 1911. godine u kojoj su «Bijeli» visokim rezultatom 9:0 pobijedili domaću momčad nogometnu sekciju Sezione Calcio Edera talijanskog gimnastičkog i mačevalačkog društva (Societa ginnastica e scherma).
Prva postava Hajduka u toj prvoj povijesnoj utakmici glasila je: Joseph Buchberger, Josip Namar, Petar Bonetti, Vilibald Zuppa, Luka Fakač, Branimir Murat, Ivan Tudor, Božidar Šitić, Šime Raunig, Antun Lewaj i Božo Nedoklan.
Prvi gol za Hajduk u 7. minuti utakmice postigao je koljenom Šime Raunig, dok su ostale golove postigli: Božidar Šitić (6), Antun Lewaj i Božo Nedoklan.
Prvi trener u povijesti Hajduka Oldrich Just. U Split je došao na nagovor Fabjana Kaliterne. Nakon odigrane utakmice između A i B momčadi Hajduka 16. travnja 1911. godine, Kaliterna je zaključio da igrači Hajduka imaju veliku volju, a pojedinci i znanja, ali da im nedostaje netko tko će momčad stručno usmjeravati. Zato je angažirao upravo Oldricha Justa.
Točno mjesec dana nakon poznate utakmice s Calciom u kojoj je Hajduk pobijedio momčad splitskih autonomaša sa 9:0, u Split je 11. srpnja 1911. godine uplovio engleski ratni krstaš «Swiftsure». Prvi put od osnutka igra protiv jedne strane momčadi, i to protiv Engleza, tvoraca nogometne igre. Rezultat je na kraju glasio 7:1 za Engleze. Ova utakmica je pokazala da momčad Hajduka mora još mnogo trenirati i da zamisao Fabjana Kaliterne da Justa dovede u Split ima smisla. Nastupio je Just i na utakmici protiv momčadi drugog engleskog broda HMS Cornwalis 20. srpnja 1911. godine. Hajduk je i ovoga puta primio sedam golova. Rezultat je naime bio 7:0 za goste. Posljednju utakmicu u 1911. godini Hajduk je odigrao 2. prosinca protiv momčadi austrijskog ratnog broda «Zriny» i pobijedio s 2:1. Već tada, gotovo pet mjeseci nakon dolaska Justa u Split, momčad Hajduka počinje dobivati konture prave nogometne momčadi koja se počinje nadigravati. Zanimljivo je istaknuti da je u ovoj utakmici za Hajduk debitirao mladi vratar Luka Kaliterna. Stručnost Oldricha Justa očito je i tada došla do izražaja kada je osamnaestogodišnjeg Kaliternu postavio na Hajdukov gol. Oldrich Just, njegov prvi trener, zasigurno je legendarnom Luki Kaliterni dao temelj trenerskog rada.
U razdoblju od srpnja 1911. do jeseni 1912. godine Oldrich Just odigrao je za Hajduk 8 utakmica i postigao 5 zgoditaka. Bio je prvi trener u povijesti kluba, a ujedno je i nastupao kao igrač. Tako je igračkom i trenerskom vještinom pomagao Hajduku.
Zanimljivo je da je od igrača iz prve postave sedam nastupalo i kasnije, dok su Zupa, Namar, Murat, i Leway nakon susreta s Calciom prestali igrati.
Bilanca 1911. godine bila je 4 utakmice od toga 2 pobjede i dva poraza. Gol razlika 12:15.
Nakon što se je organizirao, "Hajduk" nastoji odigrati što više utakmica. Sezona počinje dvjema utakmicama s nogometašima iz Sarajeva koje u Splitu nazvaše "osmanlije", što su sarajevski nogometaši prihvatili i nadjenuli svom klubu ime "Osman". Prvu je utakmicu dobio Hajduk s 4:1, a drugu Osman 2:1.
Međutim, pravi ispit mlade Hajdukove momčadi očekivao se tek u dvobojima sa zagrebačkim klubovima koji su osnovani mnogo prije. Najprije je gostovala "Concordia" Hajduk je bio poražen oba dana. Prvog sa 6:1, a drugog 4:0. To je bilo ujedno prvo gostovanje jedne zagrebačke momčadi u Splitu od osnutka Hajduka. Hajduk je nastupio u sastavu: Luka Kaliterna, Joseph Swagrovsky, Stipe Sisgoreo, Vinko Lebedina, Boris Righi, Robert Salvi, Božo Nedoklan, Nikola Gazdić, Ampalio Šitić, Božidar Širić i Paško Sisgoreo. Swagrovsky je naslijedio Justa na klupi Hajduka. Svojom borbenošću odskakao je od kolektiva. Nije stajao cijelu utakmicu. Svojim pristupom bio je pravi primjer tadašnjoj Hajdukovoj mladoj momčadi.Bio je veliki prijatelj s braćom Kaliterna, a na nagovor starijeg brata Fabjana je i stigao u Split.
Slijedila je utakmica sa HAŠK-om koji je bio najjači klub tog vremena. Hajduk je ubjedljivo izgubio s 9:0 i 2:0. Splitski su nogometaši unatoč porazima razvijali svoj talent i obogatili svoje znanje. Kao uspomenu na prvo gostovanje u Splitu, HAŠK je "Hajduku" darovao srebrni pokal, koji i je prvi trofej "bijelih".
Zbog naglog interesa u Splitu niče nekoliko nogometnih klubova iz kojih najbolji igrači pristupaju Hajduku. Ta godina, koja je ostala zabilježena po tome što je prvi put nad Splitom viđen zrakoplov, pamti se također po utakmici s Fussbal clubom iz Pule koji su činili najbolji talijanski igrači s našeg dijela primorja. Za taj dvoboj su bili zainteresirani i splitski talijanaši. Na njihovu žalost Hajduk ih je porazio do nogu sa 7:2.
Godina 1912. poslužila je za bolju organiziranost i stjecanje iskustva igrača. Ukupno je odigrano 17 utakmica, 12 je dobiveno, a pet izgubljeno. Gol razlika bila je 76:33. Najbolji strijelac Hajduka bio je Božo Šitić koji je postigao 29 golova.
Uz Kaliternu, Nedoklana i Šitića Hajduk je te godine predstavio dvojicu mladića koji će postat neizostavni dio svih budućih momčadi. Bili su to obrambeni igrač Petar Dujmović i napadač Nikola Gazdić prvog ljubimca splitske publike
Momčad Hajduka 1912. godine: Ampalio Šitić, Božidar Šitić, Robert Salvi, Nikola Gazdić, Božo Nedoklan, Ivan Tudor, Mario Raghi, Miho Pilić, Petar Dujmović, Mario Nikolić, Nikola De Marchi, Luka Kaliterna
Hajduk 1913. godine prvi puta odlazi na gostovanje izvan svoga grada. Gostuje u Zagrebu gdje prvog dana gubi od "Građanskog" sa 3:2, ali već sutradan priređuje veliko iznenađenje: pobjeđuje golom Salvija tada vrlo jakog HAŠK-a! Nije prošlo ni godina dana od kada je HAŠK u Splitu Hajduku priredio pravu katastrofu pobijedivši ga s čak 9:0. Swagrovsky je o svom trošku došao iz Praga na ovu utakmicu. Četiri mjeseca poslije u Split dolazi Slavija iz Praga, jedan od najboljih klubova starog kontinenta.Tadašnja najveća momčad svijeta odbila je turneju po Španjolskoj samo da dođe u Split. Bila je to momčad o kojoj su se čuda pričala. Kamo god su stigli sipali su golova koliko su god htjeli. Iz same kolijevke europskog nogometa Engleske vratili su se bez poraza. Kada su vidjeli kako Česi igraju, vodeći engleski profesionalni klubovi htjeli su zadržati sve igrače i privoliti ih da karijeru nastave u njihovim klubovima. Prva utakmica odigrana 6. srpnja završila je rezultatom 9:0, a sutradan 13:1, jasno za Slaviju. Najbolji igrač Hajduka oba dana bio je vratar Hajduka Luka Kaliterna. Za Hajduk je bio veliki uspjeh postići i onaj jedan zgoditak, što je učinio Božidar Šitić. Ove dvije utakmice, usprkos visokim porazima Hajduka, imale su veliki značaj za klub u njegovom daljnjem radu i stručnom usavršavanju. Na dva mjeseca ostavili su tada u Splitu svoja dva najbolja igrača Macouna Mildu i Otta Bohatu da prenesu svoje veliko znanje na Hajdukove igrače. Swagrosky je odigrao 7 utakmica za Hajduk do tada. Milda je posebno pratio razvoj Gazdića kojega je htio odvest u Slaviju. Od polovice lipnja do kraja 1913. godine odigrao je dvadesetak utakmica. Treneri Macoun i Bohata predvodili su sistematski trening dok je ranije treniranje bilo usmjereno uglavnom na postizanje kondicije. Pred ovim vrsnim trenerima mnogo su profitirali najmlađi hajdukovci, koji su zamijenili svoje starije kolege nakon Prvoga svjetskog rata i time ispunili prazninu koja je nastala u razdoblju 1915. do 1918., kada se zbog rata nogomet nije igrao. Dana 2. i 3. kolovoza 1913. godine odazvao se Hajduk pozivu srednjoškolskog SK Sarajevo (ranije Osman) da odigra revanš utakmice. Bile su to prve igre Hajduka pred sarajevskom publikom. Prvog dana igrao je Hajduk neriješeno 2:2, drugoga dana pobijedili su 7:2 (Gazdić 3, Otto Bohata i Božidar Šitić po dva). Osam dana kasnije odigrao je Hajduk s istim klubom dvije utakmice u Splitu te pobijedio rezultatima 3:0 i 5:2.
16. i 17. kolovoza 1913. godine gost Hajduka bila je Concordia iz Rijeke. Prvog dana nastupio je Hajduk s tri rezerve i pobijedio 1:0. U revanš susretu igrao je po drugi put u dresu Hajduka Otto Bohata i time se oprostio od splitske publike. Opet izvanredna igra navale i visoka pobjeda od 7:1. Otto Bohata i Božidar Šitić dali su po tri gola, a Nikola Gazdić jedan. Slijede brojne utakmice, Hajduk igra sa "Calciom" iz Vicenze, prvog dana gubi sa 0:2 ali drugi susret uvjerljivo pobjeđuje (4:0). Zatim su "bijeli" igrali i s "Victoriom" iz Sušaka i u dvije utakmice dokazali da su "majstori s mora". Pobijedili su sa 6:0 i sa 5:2. Godine 1913 ukupno je odigrano 31 utakmica - 18 pobjeda, 4 neodlučene i 3 poraza (ostale nepoznate meni). Gol razlika 122:56.
Momčad Hajduka 1913. godine:Paško Sisgoreo, Robert Salvi, Nikola De Marchi, Luka Kaliterna, Mario Righi, Ivan Tudor, Božidar Šitić, Petar Dujmović, Lovro Tagliaferro, Nikola Gazdić i Božo Nedoklan.
Za ljeto 1914. godine Hajduk je ugovorio utakmice s nogometnom elitom Srednje Europe. Izmijenit će se Austrijanci, Mađari, pa čak i praška Šparta, koja je odoskora nadvisila Slaviju. Samo za dva ljetna mjeseca ugovoreno je 18 utakmica.
Međutim, u momčadi nema Božidara Šitića koji služi vojni rok izvan Splita, ali se rukovodstvo snalazi i dovodi u Split prvo Norberta Zajičeka centarfora Slavije kao trenera. Odmah po dolasku u Split, 5. travnja 1914. godine debitirao je u timu Hajduka kao centarfor. Protivnik je bila jaka posada austrijskog ratnog broda Babenberga. Igra je završila pobjedom Hajduka 4:1. Kroz nepuna četiri mjeseca podigao je momčad do visine gotovo nepobjedivosti protiv domaćih klubova. Hajduk je tada posjedovao izvanrednu kondiciju, o čemu najbolje svjedoče rezultati i otvorena igra. Gosti bi obično bili sretni kada bi primili što manje golova jer je Hajduk bio vrlo premoćan. Nastupao je u sastavu: Luka Kaliterna, Paško Sisgoreo, Petar Dujmović, Mihovil Borovčić Kurir, Mario Righi, Miho Pilić, Zdenko Jahn, Robert Salvi, Norbert Zajiček, Nikola Gazdić i Božo Nedoklan.
Norbert Zajiček je izvrsno vodio svoje mlade kolege, svugdje se nalazio i lavovski borio.
Olimpija iz Rijeke otpremljena je 25. i 26. travnja 1914. godine iz Splita rezultatima 9:0 i 7:0. Potom su stigli u Split Rapid iz Graza i poznata češka momčad Tehnika iz Brna. Oba ta, i te kako snažna protivnika, pobijeđena su rezultatima 3:1 i 3:2, "Sturm" iz Graza dva puta sa po 4:0, te "Grazer Atletic Club" na sam dan atentata u Sarajevu na prijestolonasljednika Franju Ferdinanda, također sa 4:0. Vlasti su zbog atentata zabranile uzvratnu utakmicu. Momčad koja je začeta tri godine ranije osnutkom kluba upravo je sada stasavala u čvrstu i stabilnu ekipu. Pala je i mađarska ekipa iz Budimpešte Magyar Football Club s 3:2 i 2:0. Šteta što je početak Prvog svjetskog rata prekinuo uzlet jedne velike generacije splitskog nogometa. Cijelu godinu Hajduk nije doživio poraz. Bio je to veliki uspjeh za tadašnje vrijeme. U lipnju Hajduk dovodi još jednog igrača iz Slavije Zdenka Jahna koji će voditi bile do početka rata. Prvi put je za Hajduk nastupio kao desna spojka, a kasnije je zauzeo stalno mjesto na desnom krilu.
Sturm iz Graza igrao je u Splitu 31. svibnja i 1. lipnja 1914.godine. Hajduk je zaigrao vrlo dobro i svladao protivnika. Oba dana sa po 4:0. 25. i 26. srpnja 1914. godine zakazane su utakmice s praškom Špartom koja se s turneje po Poljskoj i Rusiji vratila s 50 postignutih i ni jednim primljenim zgoditkom. Svjedoci su dugo prepričavali da je to bila najbolja utakmica odigrana u Splitu do početka Prvog svjetskog rata. Hajduk je obe utakmice izgubio 0:1 i 0:3. Na dan uzvratne utakmice sa Spartom objavljena je mobilizacija, austrougarske vlasti zapečatile su prostorije kluba, dio uprave je interniran, a većina igrača poslana na front. Dogovorene utakmice s Viennom iz Beča, Germaniom iz Schwechta, Budapesti Atletkai iz Budimpešte, Ilirijom iz Ljubljane otkazane su. Igrači koji su ostali u Splitu odigrali su jednu ilegalnu utakmicu s "Velebitom" iz Splita. Nakon toga sportski život potpuno zamire. "Hajdukovci" su dres i kopačke zamjenili puškama, mnogi su uspjeli pobjeći i pridružiti se solunskim dobrovoljcima.
Te prve četiri godine su bile vrlo uspješne za život jednog tek osnovanog i mladog kluba u gradu koji je tada imao jedva 20 000 stanovnika.
Norbert Zajiček, predratni trener i centarfor Hajduka, također odlazi na front, gdje je i poginuo. Za Hajduk je odigrao 18 utakmica i postigao 20 zgoditaka. Jahn je odigrao 9 utakmica i postigao 1 gol.
Hajduk je dobio još jednog mladog igrača 18-godišnjeg Mihovila Borovčića Kurira koji će zauzeti mjestu u obrani pokraj Dujmovića.
Momčad Hajduka 1914. godine: Lovro Tagliaferro, Miho Pilić, Robert Salvi, Paško Sisgoreo, Mario Raghi, Luka Kaliterna, Norbert Zajiček, Ampalio Šitić, Nikola Gazdić, Petar Dujmović i Božo Nedoklan.
Za vrijeme rata odigrala se jedna utakmica i to u Splitu između Hajduka i Junaka iz Sinja 15.8.1916 koja je završila rezultatom 3:0 (negdje i 13:0)
Od 1911. do 1918. Hajduk je odigrao 74 utakmice od kojih je 58 riješio u svoju korist, 4 odigrao neriješeno i izgubio 12 utakmica sa gol razlikom 317:122.
Post je objavljen 18.06.2011. u 15:11 sati.