tako je to...
kad od ljeta do ljeta,
od jutra do jutra,
od pogleda do pogleda
čezneš za nekim
tko je blizu, kraj tebe...
...dojade ti stihovi
umjesto kojih biraš neke jednostavnije riječi...
(što ono radiš...?)
...i dok u ispraćanju
savršenog nesavršenstva
još jednog dana
ipak nespretno kreneš sakupljati pobrkana slova
s usnulih trepavica
usnama,
a blago se usklađuju
izdasi
oplahnuti koprenom zaustavljene prolaznosti...
samo jedno do samog kraja ostaje neizvjesno -
koje li će boje zavrtjeti zvijezde
nad amfiteatrom
ove godine?
Post je objavljen 18.06.2011. u 09:39 sati.