Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/zoranostric

Marketing

Zašto mrzimo pedere?

Gay BlesingZašto činjenica, da neki ljudi osjećaju seksualnu žudnju prema istome spolu, izaziva toliki bijes, mržnju i spremnost na nasilje kod mnogih ljudi?

Problem je seksualna energija kao takva, a ne posebna forma njenog ispoljavanja. Problem nije u objektu mržnje, ali ni u onome tko mrzi kao takvom, nego u društvenim odnosima, koji mržnju potiču.

Seksualna energija kod homo sapiensa preobilna je. Ako govorimo o "prirodnosti", naša stalna sposobnost i potreba za seksualnim zadovoljenjem toliko je izuzetna, da je možemo nazvati neprirodnom. Među svim živim vrstama, samo nas bonobo majmuni nadmašuju. Mi, homo sapiensi, iako smo dio prirode, nismo "prirodni". Svi smo seksualni manijaci, svi smo perveznjaci..

"Građansko" društvo smatra tu energiju destruktivnom, opasnom. Treba ju sputati, njen višak usmjeriti prema van - prema "stranima", prema "na-stranima".

Možda je to i neminovno, jer još živimo u djetinjstvu čovječanstva. Preobilje žudnje uistinu je teško kontrolirati. Ali, polako, izlazimo iz djetinjstva. Učimo se ne bježati od slobode. Učimo se biti sposobnim za ljubav prema "bližnjima" a da ne moramo imati nekog stranog ("Drugog") koga ćemo mrziti. Učimo se da voljeti sebe i voljeti druge "prirodno" ide skupa. Nije to lako, nikome od nas. Kao kad učiš voziti bicikl: dok ti održavanje ravnoteže ne postane "prirodno", moraš stalno paziti.

Pseudoznanstveno, i još k tome i pseudokršćansko, opravdavanje mržnje i nasilja, nalazimo u članku lažno naslovljenom Homoseksualnost sa znanstvenog gledišta na portalu katolik.hr. Autor "znanstveno" dokazuje kako je činjenica, da su svi psihijatri u svijetu odbacili klasifikaciju homoseksualnosti kao bolesti, plod komunističke zavjere, te eksplitno daje na znanje, što bi oni koji slijede učenje Isusa Krista i žele poslije smrti doći u Raj, trebali raditi: "toljagama umlatiti i ustrijeliti". Takvi pseudokršćani stoljećima su podastirali "znanstvene" dokaze da vještice lete na metlama i opće sa Đavolom.

Zbornik "Suvremena filozofija seksualnosti", uredio je Igor Primorac, suvremeni hrvatski filozof koji živi i radi u Izraelu. Prenosim jedan pasus koji sam svojedobno prepisao.

Stereotip o homoseksualcima kao seksom obuzetim manijacima društveno funkcionira kako bi se seksualnost pojedinaca zadržala pod kontrolom. Jer taj stereotip čini da izgleda kao da se na problem kako se pozabaviti nečijim prilično velikim seksualnim porivima može i treba odgovoriti represijom, jer pruža dojam kako se ciklonski vjetar opasnih psihičkih sila nalazi negdje tamo gdje se nalaze pederi, a ne unutar vlastitih njedara. Nakon odbacivanja stereotipa o crncu koa silovatelju koji hara i pljačka (…) stereotip o homoseksualcima kao seksom obuzetim manijacima postao je još gorim. Čini se kako je stereotip o seksom obuzetoj prijetnji ono što je društvu očajnički potrebno da ima negdje u svojoj seksualnoj kozmologiji.

Autor je iz SAD, a ovo je pisano 1988.. U Europi, umjesto crnaca, u ulozi "seksualne prijetnje" javljali su se Židovi, a npr. u Srbiji 1980-ih Albanci (famozna "nacionalistička silovanja"). Odbacujući nego "stranog" odnosno "na-stranog", pokušavamo sebi samima dokazati da smo "normalni".

Na Filozofskom fakultetu u Rijeci postoji kolegiji "Filozofija seksualnosti".

Na svemrežju nalazim studentski rad, studij sociologije na FF Zagreb: Homoseksualnost u društvu. Citiram iz njega:

its okay to be gay
Društveni stavovi prema homoseksualcima različiti su u različitim zemljama, regijama, religijama, političkim uvjerenjima, klasama, zanimanjima itd., a kreću se od potpune zabrane preko straha i mržnje do širokog odobravanja odnosno legaliziranja.

Izuzevši zemlje u kojima socijalne distance spram ljudi homoseksualne orijentacije uopće nema, u društvu uglavnom postoje dvije skupine stereotipa uperenih protiv homoseksualaca:

Prva skupina odnosi se na navodne greške u rodnome identitetu pojedinca npr. lezbijke su žene koje žele biti muškarci, a nazivaju se ¨bulldykes, dieseldykes¨; a muški homoseksualci su oni koji žele biti žene ili barem izgledaju i ponašaju se kao žene, a nazivaju se ¨queens, faires, limp-wrists, nellies¨. U okviru te vrste stereotipa oni se u osnovi smatraju smiješnima i postaju predmetima rugla i podsmijeha.

Druga skupina opasnija je i ozbiljnija od prve jer stvara vrlo strogu podjelu na one koji se shvaćaju kao ¨mi¨ i one koji se shvaćaju kao ¨oni¨. Unutar te skupine homoseksualci uglavnom predstavljaju raširenu, podmuklu urotničku i pokvarenu prijetnju, a osnovni stereotip je homoseksualac kao napasnik djece odnosno kao seksom obuzeti manijak.

Takvi stereotipi u sebi nose strah od uništenja obitelji i civilizacije, jer je homoseksualac općenito shvaćen kao kriminalac i mentalno bolesna osoba.

S obzirom na homoseksualnost Freud i neki njegovi sljedbenici smatrali su da svatko osjeća poriv za seksualnim partnerima obaju rodova, a da onda srah od homoseksualaca djeluje kako bi nam pokazao da još nismo ¨susreli neprijatelja, a to smo mi sami¨. (T.F.Murphy,¨Freud Reconsidered: Bisexuality, Homosexuality and Moral Judgment¨,1984).

Zbog toga što činjenice uglavnom nisu bitne kad se radi o stvaranju i održavanju stereotipa, učinci znanstvenog i akademskog istraživanja i prosvjećivanja uglavnom su bili neznatni i spori, u izmjeni sudbina homoseksualaca.

Jedan student filozofije iz Rijeke na svojem je blogu objavio tekst, valjda seminarski rad, Seksualna perverzija. Ova dva studentkya rada daju dobar pregled tematike.

Post je objavljen 18.06.2011. u 06:28 sati.