Marketing
Pokus #3 - Sljez crni kao osjetljivi pH indikator
Na ovo sam slučajno naletio prije nekih mjesec-dva u nekoj e-knjizi zakopanoj u bespućima WWW-a i odlučio provjeriti, te podijeliti s vama.
Svi ste čuli za sljez, odnosno crni sljez, korov koji raste ljeti po travnjacima i zapuštenim površinama, a ima ljekovita svojstva koja se često vrte oko njegovih laksativnih svojstava jer ima svojstvo tjeranja organizma na lučenje sluzi u probavnom traktu. Ako ga potražite na webu, uz mnoštvo točnih informacija naći ćete i razne upitne, kao i pravo šarlatanske, što je uobičajena stvar kada se traga za informacijama o ljekovitim biljkama. Zato pamet u glavu.
Sljez crni, odnosno Malva silvestris raste ljeti i raste gotovo svugdje.
Ono što me zanimalo kod njega jest navodna visoka osjetljivost njegove tinkture na povišeni pH, tj. na lužnatost, i to baš na blagu lužnatost. Informacije o tome na webu praktično nema, osim bezbroj puta botovski umnoženog stavka da je osjetljiv indikator za lužine.
U čemu je kvaka kod crnog sljeza?
Cvijeće u sebi često nosi tzv. antocijanske boje, koji su složeni organski spojevi koji reagiraju na promjene koncentracije vodikovih iona (nositelja kiselosti) promjenom raspodjele naboja po svojim razapetim, rezonantnim strukturama.
Osnovni kostur svih antocijanskih boja koji se nadograđuje na mjestima označenima slovom R.
Usporedite jednu takvu molekulu s gitarskim žicama, promjenu kiselosti sa sviračem koji mijenja napetost žica, a ton koji gitara proizvodi s frekvencijom svjetla koje stiže do nas, tj. njegovom bojom.
Svi antocijani reagiraju promjenom boje na različit pH faktor, međutim ovi sljezovi bi mogli biti nešto osjetljiviji.
Njegovi su cvjetovi svijetloljubičaste boje (engl. "mauve"), a takva je i njihova tinktura. Ponegdje stoji da je ona plava, međutim slične je boje kao i svijetle varijante cvjetova. Možda naginje plavoj kod tamnije varijante.
Tinkturu se pravi uz pomoć što čišćeg etanola. Po mogućnosti onog koji nije denaturiran i koji ima što manji postotak vode. Alkohol slabiji od 70%-tnog ne koristi, jer se tinktura relativno brzo pokvari.
U 20 ml sam ubacio taman toliko latica da se stvori rijetka kaša, tako da još ima slobodnog alkohola. Trebalo mi je desetak minuta da sakupim par desetina cvjetova. Svojevrsni floral killing spree na livadi. Škarama sam odrezao samo latice, tako da u alkoholu ne završi ništa zeleno. Smjesu sam zatvorio i spremio u mrak. Svaki dan bih je par puta lagano promiješao. Procedura se inače zove maceracija i najbolje kada traje oko tjedan dana.
Na blagu vodenu otopinu tinkture djelovao sam zakiseljavanjem i zaluživanjem, međutim čak i uz veći oprez, neki vrlo osjetljivi prijelazi nisu ispali nisu blagi.
Već bi i pola kapi razrijeđene lužine izazvalo jaču promjenu.
Posebna osjetljivost je između pete i osme sličice, u zelenom rasponu, za koji pretpostavljam da je oko pH 7, sudeći po informaciji s Wikipedije.
Ipak, trebalo bi izmjeriti pH-metrom. Ovo je ionako samo orijentacijski pokus.
Kad budem imao vremena pokušat ću isto i s nekim drugim biljkama. Stabilnost ovakve tinkture ne poznajem. Držat ću je u mraku, pa dok traje, traje.
Viši intenziteti boja postignu se ako se na filter-papir u par navrata nakapa tinktura i pusti da ispari. Dobiju se papiri intenzivne lila boje čiji se raspon vidi na sljedećoj slici.
Lijevi dio papira u pH području oko 13, desni oko 1. Vidi se nagli skok između osnovne, slabe lila i zelene boje. Bitne su samo boje u sredini; ostatak ne pokazuje realne boje jer je je izblijedio zbog toga što su pigment prema sredini kapilarno odnijele i kiselina i lužina.
Tinktura je zaista osjetljiva jer daje očite prijelaze boje i u vrlo malim koncentracijama. Zato bi ovo i moglo biti iskorišteno za neke kućne titracije, ili primjerice za poboljšanje ionako katastrofalno lošeg stanja praktične nastave iz biologije i kemije u hrvatskim osnovnim i srednjim školama.
Post je objavljen 02.07.2011. u 18:05 sati.