Marketing
Jutarnji kontra Splita ili Welcome to the jungle
"Oni funkcioniraju prema ideološkoj matrici. Točno se unaprijed zna tko je „naš“ ili „njihov“. U tiskanim medijima vlada cenzura i huškački govor iz mržnje. Zbog sustavne cenzure i neokomunističkog ideologijskog okvira u kojem se ne nalazim dao sam otkaz u Jutarnjem listu."
Rekao je to Ivan Zvonimir Čičak nedavno u intervjuu za "Vijenac". "Funkcioniraju prema načelu senzacionalizma i potrebe za što većim isticanjem negativnosti. Oni su danas znatno više cenzurirani i zatvoreni, ali na suptilniji način, nego u Tuđmanovo doba. Medijima osnovni ton daju novinari koji se služe govorom mržnje, govorom iz mržnje i lažima."
Jedan takav primjer govora mržnje i laži prezentiranih kao borbu za nesto pozitivno, za ljudska prava i prava homoseksualaca, vidjeli smo u velikom specijalu ogavno naslovljenom "Split metropola fašizma" nakon događaja na Prideu u Splitu. Istovremeno, niti jedan naš medij nije prenio da je 13. ovog mjeseca, na dan kad se najviše grmilo u medijima o "fašističkom Splitu", u Ljubljani grupa od sedmero ljudi metalnim palicama prebila trojicu britanskih homoseksualca i nanijela im teške tjelesne ozljede.
Napad na homoseksualce u Ljubljani
Mediji su to i u Sloveniji maksimalno zataškali, jasno. A nigdje naslova u Jutarnjem "Ljubljana - metropola fašizma". Nema sankcija Lubljani, nema monitoringa.
Homoseksualci su ovdje poslužili kao smokvin list za diskreditaciju prvenstveno Splita ali i RH, i to je prilično očito. Nizozemska europarlamentarka koja je bila dijelom parade smjesta je zatražila da se nametne monitoring Hrvatskoj, što bi moglo biti slucajno, ali kako su Iskorak i Pride financirani izravno od strane nizozemske ambasade, odnosno njihovog programa "MATRA", to je teško povjerovati. Dakle, program "Split metropola fašizma" ide otprilike ovako - Kraljevina Nizozemska, "Zakilada Ana Lindth", program za razvoj civilnog društva "Matra", Udruga za neovisnu medijsku kulturu h-alter, udruge Kontra i Iskorak, Gay Pride u Splitu, izazivanje nereda pod svaku cijenu, a onda dolazi medijsko zgražanje i zgraržanje međunarodne javnosti. A ako mislite da je netko tu paranoičan, i da se udrugama ne manipulira u političke svrhe, pogledajte ovo. Neovisno što je traljavo izvedeno, svi će ipak više vjerovati visokotiražnom Indexu nego malenom Dalmacijanewsu.
Dosta toga govori u prilog tome da su prava homoseksualaca bila zadnja briga organizatora, a diskreditacija Splita i izazivanje razdora prva. I na to se nedavno Čičak osvrnuo u spomenutom tekstu: "... Denisu Kuljišu, koji je inicijator pretvaranja Jutarnjeg u glasilo urbanog rasizma. Kuljiš, ali i ne samo on, pretvorili su hrvatske građane s juga, Hercegovce, Dinarce i Dalmatince, u zaostale primitivce. Samo još ne pišu da ti južnjaci, zato što većinom glasuju za HDZ, imaju i šiljaste glave. Moj Jutarnji postao je glasilo urbanoga rasizma, prepoznatljive nostalgije za komunizmom i Jugoslavijom". Prvo, povorka je organizirana u Splitu iako su splitski homoseksualci uglavnom odbili sudjelovati u njoj, a u malenoj povorci je bilo mnogo više novinara, boraca za ljudska prava, i sličnih nego homoseksualaca, a i oni koji su bili nisu bili splitski nego uglavnom uvozni homoseksualci, i to uglavnom iz Beograda koji je valjda metropola ljudskih prava. Time je, jasno, splitskim homoseksualcima učinjena medvjeđa usluga, otprilike kao u onom starom vicu gdje Mujo pomaže Hasi tako da ga digne svaki put kad bude nokautiran da dobije još batina dok ga ovaj ne zamoli "Mujo, Tite ti, nemoj mi više pomagat'", a poruka Pridea u kojem se splitskim gayevima čestita na borbi za ljudska prava zvuči cinično. Niti je u povorci bilo nešto puno homoseksualaca, niti su bili iz Splita.
Drugo, povorka nije išla rutom koju je dogovorila s policijom i na kojoj nije bilo publike. Treće, danas se u medijima, pa i stranima, dosta govori o tome da su protivnici Pridea organizirali neprijavljeni javni skup, no to tehnički ne stoji: svugdje u svijetu Gay Pride prolazi uz publiku. Nemoguće je organizirati tako što bez publike, besmisleno je da povorka prolazi praznim ulicama. A publika je u Splitu spram Pridea raspoložena kako je raspoložena, i to se znalo i prije. Moglo se ići u Rijeku ili negdje drugdje, da se htjelo organizirati proslavu. No, već smo pisali da jedino u Hrvatskoj i nigdje drugdje na Prideu možete vidjeti petokrake i simbole totalitarnih režima koji su, usto, bili iznimno neprijateljski raspoloženi kako spram ideje ljudskih prava tako i spram homoseskualaca. Ali bili su jednako neprijateljski i spram religije, i spram ideje neovisnosti nacija ("doktrina ograničenog suvereniteta"), pa možda i tu treba tražiti razloge. Uostalom, bi li dotična imala obraza organizirati Gay Pride u Srebrenici, uz petokrake i goste homoseksualce iz Beograda, s tri dignuta prsta? A predvodnik bi mogao biti general Morillon, i usput bi mogao srebreničkim majkama pričati kako su oni jako posvećeni nenasilju i ljudskim pravima.
No zašto se zapravo Split toliko protivi Prideu? Jer je zaostao i primitivan? Turbokatolički i pun mržnje prema drukčijima? Ima tu i dosta izvorne netolerancije, ali mislim da je tu ipak prije svega nešto drugo: cijela stvar oko Pridea je od prvog dana organizirana tako da navuče na sebe što više bijesa i neprijateljstva, i to se nije ni skrivalo. Nije tu bilo pomiriljivih tonova, traženja podrške, pokušaja smirivanja situacije, naprotiv. Čitava stvar oko homoseksualnosti je zapravo u očima Splita poprimila obrise nove, ateističke evangelizacije gdje je svatko onaj tko ne želi bezrezervno prihvatiti Pride i podržati procesiju ili joj se pridružiti automatski proglašen homofobom - dakle nevjernikom i heretikom, a takve ljude treba milom ili silom pokrstiti i navesti ih da prihvate katekizam ljudskih prava i evanđenje po Prideu, za njihovo dobro jer duše homofoba će gorjeti u paklu. Bilo kakva smislena rasprava o samoj prirodi stvari ionako nije moguća jer je uzdignuta na razinu dogme, a da bi se dogma dosljedno provela u djelo i uveo verbalni delikt pobrinula se medijska inkvizicija u vidu portala "Index" i nekoliko sličnih koji su odlučili zaustaviti "govor mržnje" na Facebooku, što u osnovi nije ništa do li cenzura. Sloboda govora ne smije biti upitna dok se ne poziva izravno na nasilje: no, očito za neke to ne važi pa kardinal političke korektnosti i ateizacije Matija Babić može i otvoreno zagovarati nasilje protiv "nevjernika" - najčešće zaostalih katolika i sličnih, koji su se ovdje našli u ulozi sličnoj onoj južnoameričkih indijanaca iz vremena konkvistadora. Ili će prihvatiti novo evanđelje po Matiji Babiću i EPH Holdingu, i prekrstiti se i tako postati dijelom naprednih, zdravih snaga (sjećate li se "zdravih snaga" iz socijalizma?) ili će biti uništeni na ovaj ili onaj način.
Split je poseban grad, grad inata. Možemo sad cendrati da bi bilo pametnije od Splita da nije nasjeo na političku namještaljku, da nije popio foru, Hrvati su uvijek naivni kad se radi o politici, a Dalmatinci posebno. Ali, nema smisla. Šteta je počinjena, animozitet između Zagreba i Splita produbljen jer "zagrebački novinari pišu kontra Splita" iako su Tomić i Jergović zagrebački novinari onoliko koliko je Dežulović (koji o svemu za sad mudro i bezmudo šuti) hrvatski novinar. No, ako mislite da ne bi bilo monitoringa da se ovo nije desilo, bilo bi. Samo bi ga bilo teže opravdati.
Na kraju, mediji se mogu licemjerno zgražati nad nasiljem, a zapravo su Boga molili da nasilja bude, jer tako mogu ne samo nabiti tiražu nego reći "eto vidite, rekli smo vam, rvatine i katolici su primitivci". I mogu dalje Hrvatima nabijati komplekse, a sebe prezentirati kao glasnogovornike neke bolje, prozapadne Hrvatske, kako bi prikrili svoju stvarnu misiju i gazde. Nizozemci i Englezi se mogu zgražati, i tražiti monitoring. A na kraju, što je sa splitskim homoseksualcima u čije ime je sve ovo izvedeno? Ništa, oni moraju kao i do sad živjeti sa svojim gradom i sa svojim sugrađanima. Split je takav, Split nije metropola, svak svakog zna i svak zna tko je homoseksualac u gradu. I ima svoja vrlo stroga pravila po kojma morate igrati ako želite opstati u zajednici, kao i zapad uostalom, samo su pravila druga. I zato se nemojte začuditi ako na godinu splitski homoseksualci budu zajedno sa svojim sugrađanima na rivi, i ako budu izvikivali uvredljive poruke sudionicima Pridea. Jer sudionici će se vratiti svojim domovima u Amsterdam, Zagreb, i Beograd, a oni moraju preživjeti takvi kakvi jesu tu, u Splitu, takvom kakav jest.
Autor M. Holjevac
Četvrtak, 16 Lipanj 2011 14:38
prenešeno s
http://www.fizzit.net/hr/vijesti-i-politika/komentari-i-kolumne/1764-jutarnji-kontra-splita
Cijeli album poslušajte ovdje
Post je objavljen 17.06.2011. u 12:08 sati.