Ja sam nekako oduvijek bila ta koja je jednostavno morala vjerovati u bajke do zadnjeg daha.....i ja sam ta koja je uvijek i vjerojatno zauvijek zaljubljena u apsolute i ideale. I koliko god se opirala i lomila između sna i jave, između zanosa i prizemljenja, ja jednostavno moram biti zaljubljena u ideju....o ljubavi, slobodi, ljudskoj dobroti, iskrenosti.I uvijek ću unatoč svemu biti zaljubljena u zanose, snove, čežnje ...
I bez obzira na sve što sam doživjela što se tiče ljubavi, i dalje sam zaljubljena u čaroliju ....u taj magičan i neopisiv osjećaj, u mahnitost i bezglavu vrtnju.
Ovisna sam o tom plesu koji me vuče i ja jednostavno....plešem....život. I ovisna sam o duginim bojama i sjaju...onom čistom i nevinom...
Na neki čudan način zaljubljena sam i u sjetu i blues koji je valjda jednostavno dio mene.Odlučujem ne opirati se tome.
Zaljubljena sam u magiju trenutka u kojem staje vrijeme i u rječitu šutnju od koje staje dah...
Zaljubljena sam i u život i znam da me i on voli.....bez obzira na sve...
Zaljubljena sam i u toliko prekrasnih mogućnosti, u njegovu divlju nepredvidivost ,strastvene uzlete i strmoglave padove.
Zaljubljena sam i u svoju svijetlu i onu drugu...mračnu stranu...jer znam da sam sve to ja....
Čak volim i sve svoje tuge raznih nijansi jer znam da sam zbog njih jača i hrabrija. Znam da sam zbog njih dobila svoja krila...
Volim i svoje samoće, jer me dovode do prekrasnih svjetova u meni, do dimenzija za koje nisam prije znala...
I očito sam ovisnik o zaljubljenosti u bajku, kakav god bio njen ishod.Vjerojatno sam teški ovisnik i moja droga su ideje, ljubav, zanosi, snovi....Poput začaranosti i magije...
Skidanje bi vjerojatno bilo bezuspješno....zato neću niti pokušavati. Liječenje ne postoji .
Predajem se....do zadnjeg svog daha...
Post je objavljen 17.06.2011. u 00:35 sati.