ČITANJE KNJIGE IZLASKA Izl 34, 4b-6.8-9
U one dane: Mojsije rano jutrom ustane i popne se na Sinajsko brdo, uzevši u ruke dvije kamene ploče, kako mu je Gospodin naredio. Gospodin se spusti u liku oblaka, a on stade preda nj i zazva Ime: “Jahve — Gospodin!”
Gospodin prońe ispred njega te se javi: “Gospodin! Gospodin! Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću, Mojsije smjesta pade na zemlju i pokloni se. Onda reče: “Gospodine moj! Ako sam stekao blagonaklonost u tvojim očima, onda, o Gospodine, pońi s nama! Premda je narod tvrde šije, oprosti naše grijehe i naše opačine i primi nas za svoju baštinu!Riječ Gospodnja
Psalam: Dn 3, 52.53.54.55.56
Hvaljen i slavljen dovijeka!
***
Blagoslovljen budi, Gospodine, Bože otaca naših!
Blagoslovljen budi u Domu svete slave svoje!
Blagoslovljen budi na prijestolju kraljevstva svoga!
Blagoslovljen ti što istražuješ bezdane i sjediš nad kerubima!
Blagoslovljen budi na svodu nebeskom!
***
ČITANJE DRUGE POSLANICE SV. PETRA APOSTOLA KORINAĆANIMA 2 Kor 13, 11-13
Braćo, radujte se, usavršujte se, tješite se, složni budite, mir njegujte i Bog ljubavi i mira bit će s vama. Pozdravite jedni druge svetim cjelovom. Pozdravljaju vas svi sveti. Milost Gospodina Isusa Krista, ljubav Boga i zajedništvo Duha Svetoga sa svima vama! Riječ Gospodnja
ALELUJA: usp. Otk 1, 8
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetom,
Bogu koji jest, koji bijaše i koji dolazi!
† ČITANJE SVETOG EVANđELJA PO IVANU Iv 3, 16-18
U ono vrijeme reče Isus Nikodemu: “Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. Tko vjeruje u njega, ne osuńuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega. Riječ Gospodnja.
Trojedini Bog je sunce u koje nije moguće gledati tjelesnim očima
Blagdan Presvetog Trojstva na neki način obuhvaća cjelokupnu kršćansku vjeru. Kršćanin je vjernik koji vjeruje u Boga koji je ZAJEDNICA – OBITELJ, TAJNA ZAJEDNIŠTVA OCA, SINA I DUHA SVETOGA!
Blagdan Svete Trojice gledamo kroz evanđoski odlomak o susretu Isusa i Nikodima te njihovog razgovora. Razgovor Učitelja ljudi i ‘učitelja u narodu’ nas potiče na ispravljanje krive slike o Bogu. Kao što je u Nikodemovo vrijeme Bog ljubio svijet, tako ga i danas ljubi. Ne uživa u rušenju i kažnjavanju, ne raduje se ljudskim nevoljama i paklenim kaznama. Isus Nikodemu govori: “Bog je tako ljubio svijet da je poslavo svoga Sina Jedinorođenca, da nijedan koji u njega ne propadne nego ima život vječni”
Kakva je naša slika o Bogu? Doživljavamo li Boga više kao strogog suca ili kao dobrog Oca? Za nas, ali i za druge.
Iz ovog odlomka, nadalje, učimo i kakav je Bog u sebi. Ako je Isus proglasio sebe Jedinorođenim Sinom Božjim, koji je poslan u svijet za znak Očeve ljubavi, onda su on i Otac jedno. Takav Isusov govor o Ocu omogućio je Crkvi da tijekom stoljeća dorekne svoju vjeru o bitnoj jednakosti Oca, Sina i Duha Svetoga.
Kako približiti tajnu jedinstva i uzvišenost punine Oca i Sina i Duha Svetoga? U sunce ne možemo gledati, čak se ni letimično ne možemo zagledati u njega. Kad bismo to učinili, smjesta bismo oslijepili. Naše oči su preslabe za tako jaku svjetlost. Trojedini Bog je sunce u koje nije moguće gledati tjelesnim očima, a ne možemo ga dokučiti ni očima razuma i srca. Međutim, istina je nešto drugo. Svijet i stvari u njemu možemo promatrati samo na svjetlu koje – izravno ili posredno – dolazi od sunca. Bez tog svjetla ništa ne bismo vidjeli svojim otvorenim očima.
Jednako tako možemo svijet i čovjeka shvatiti jedino u svjetlu vjere u Boga koji je Trojedini. Bez tog svjetla našli bismo se pred nerješivim zagonetkama. Za Boga je prvo i osnovno to da postoji. Ja jesam koji jesam, rekao je sam o sebi. Mi također možemo reći za sebe da postojimo, ali nam je postojanje podareno od Boga. Bog je Trojedini. Ta složenica znači množinu i različitost. Trojedini Bog je živi Bog. Vjerska istina o tri osobe u jednome Bogu nema svoj izvor u čovjeku. To je objavljena istina.
Inače, liturgijsko i privatno štovanje Trojstva razvilo se u Crkvi Istoka i Zapada kao vjernička reakcija na arijanizam i druge hereze koje su u brizi za isticanjem Božjeg jedinstva i jedincatosti zanijekale vjeru Crkve o jednakosti utjelovljenog Sina i Duha Svetoga s Ocem nebeskim. Na Zapadu se ova pobožnost proširila u 6. i 7. stoljeću, zatim je oko 800. godine uvedena prigodna misa u čast Presvetog Trojstva.
Rimski pape ipak su stoljećima odbijali uvesti posebnu svetkovinu Trojstva zato što Crkva sve svoje liturgijske čine počinje u ime Oca, Sina i Duha Svetoga, što je u svoj časoslov i liturgiju uvela doksologiju: "Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetom..."Konačno je papa Ivan XXII. za vrijeme avignonskog sužanjstva uveo 1334. ovu svetkovinu za cijelu Crkvu.
Pripremio: Hrvoje Lovre Staničić
Post je objavljen 16.06.2011. u 23:35 sati.