Pregled posta

O grešnosti smijeha...

Doživljavam to jednostavno kao dužnost prema zdravom razumu, poučiti temeljitom lekcijom, kad me ćudorednici povuku za jezik.

A dežurni pravovjernici, dežurni čuvari morala, čuvari pravomisli, čuvari svetosti, ta počasna straža jednoumlja, domoljublja, vjeroumlja, jezikoslovlja, puritanizma, ćudoređa, vjerujte uvijek dežura budno, promatra bludno, kao poredane crne ptice sa neke grane, spremni graknuti na grešnike i grijeh koji se po njihovom poimanju - ne uklapaju u njihove kalupe ispravnosti.

No pri tom te ptice ne shvaćaju, da je upravo najzabavnije to, kada u nedostatku argumenata, obilato, licemjerno, autodiskreditirajuće, komprimitirajući same sebe, supstituirajući glupostima svoju neargumentiranost - krenu drugome zamjerati jezik, stav, izgled, karakter, narav, humor, pa i sam smijeh… da, smijeh!

Jer poevski zlokobno grakću te crne ptice - "Smijeh je grijeh, smijeh je grijeh!"

Ajmo se stoga njihovoj gluposti smijati svi skupa, jer ti isti - uvijek propovijedaju isto, uvijek istog prijeteći uzdignutog prsta, uvijek istim rečenicama:

- Zaslužili su drugi, dostojanstveniji naslov i drugačiji odnos vaš prema njima. Ovaj ironično-sarkastičan je ruševan...
- Molite se, ne sprdajte se...
- Biti i intelektualac, ali se ne baš svemu podrugivati! Pogotovo HRVATSKOM!
- Zbog čeg se mudar žalosti, budala se raduje i cereka...
- Ne rugajte se i ne koristite satiru jer naša svetinja nije zaslužila izrugivanje!

Na koje odgovaram pitanjem (na kojeg nikada nisam dobila odgovor):

A zašto bi ironija/sarkazam, kad bi i postojala, bila ruševna? Što ona za vas (ili po vama) ruši? Što to točno? Zar je to, što ona po vama navodno ruši, toliko nesigurno, krhko i osjetljivo, toliko lažno da pada pod povjetarcem ironije? Zar je to toliko ugroženo satirom, da ju obična šala, vic, komedija, smijeh može srušiti? Zar niste sigurni u vlastite ideale?

Zašto smatrate smijeh grijehom, zašto?
.......................................................................................

Muk. Odgovora nema…

A evo i zašto ga nema…

1.dio

slijepi brat Jorge: Redovnik se ne smije. Samo budala se smije na sav glas. Nadam se da vas moje riječi ne vrijeđaju, brate William...

brat William: ...ali čuo sam kako se neki smiju smiješnim stvarima.

Jorge: No vi franjevci ste red u kojem se... smijeh tolerira.

W: Da, to je točno. Sv. Franjo je volio smijeh.

J: Smijeh je đavolji vjetar...
...koji izobličuje lice...
...pa ljudi izgledaju kao majmuni.

W: Majmuni se ne smiju. Smijeh je karakterističan za ljude.

J: Kao i grijeh. Isus se nikad nije smijao.

W: Možemo li u to biti sigurni?

J: U Bibliji nigdje ne piše da jest.

W: Nigdje ne piše ni da nije. Čak su se i sveci služili humorom...
da se narugaju svojim progoniteljima. Naprimjer...
Kada su pogani bacili sv. Maura u kipuću vodu...
...rekao je da je kupelj prehladna.
Sultan je, provjeravajući, opekao ruku.

J: Svetac u kipućoj vodi ne izvodi djetinjarije. On potiskuje krikove i trpi za istinu.

W: A ipak, Aristotel je drugi svezak Poetike posvetio... komediji, kao sredstvu... istine.

J: Pročitali ste to djelo?

W: Ne, naravno da nisam. Stoljećima je izgubljeno.

J: Nije! Jer nije ni napisano. Jer providnost ne želi uzdizanje tričarija.

W: Oh, moram se usprotiviti...

J: Dosta!!!
Opatija je zavijena u žalost...
...a vi biste o glupostima!

W: Oprostite, štovani Jorge. Moje su riječi bile neumjesne. Dođi Adso...
...i Adso, što si zaključio iz ovog posjeta?

učenik Adso: Da se ondje ne smijemo smijati.

2.dio

W: Dobra večer, velečasni Jorge.

J: Očekivao sam te ovih zadnjih dana, Williame.

W: Zacijelo si doletio ovamo kad si nas pretekao.

J: Otkrio si mnoge stvari otkako si došao u ovu opatiju...
...ali prečac kroz labirint nije među njima.
I, što želiš?

W: Želim vidjeti knjigu na grčkom za koju si rekao da nikada nije ni napisana. Knjigu u potpunosti posvećenu komediji...
...koju mrziš koliko mrziš i smijeh.
Želim vidjeti što je najvjerojatnije jedini preostali primjerak i izvor kopija...
...drugog sveska Aristotelove Poetike.

J: O Williame, kako bi ti bio veličanstven knjižničar.
Evo ti tvoja zaslužena nagrada.
Pročitaj je...
Otkrij njezine tajne.
Ti si pobijedio.

W: „Govorit ćemo sad o tome kako komedija potiče užitak u smiješnome...
...koristeći se vulgarnim likovima i uživajući u njihovim nedostacima.“

J: Nastavi, Williame. Čitaj, čitaj!
Ako je tebi odveć mračno...
...daj je dječaku. Sigurno je on može pročitati.

W: Ne bih htio da moj vjerni učenik lista tvoje otrovne stranice. Ne bez zaštite rukavica kakve ja nosim...

Poštovani brate, mnogo je knjiga koje govore o komediji. Zašto te baš ova toliko plaši?

J: Zato jer je Aristotelova.

W: Ali, što je toliko opasno u smijehu?

J: Smijeh ubija strah.
A bez straha ne može biti vjere.
Jer bez straha od đavla više nema potrebe za Bogom.

W: Ali, nećeš moći uništiti smijeh uništavanjem ove knjige.

J: Ne, naravno.
Smijeh će ostati uobičajenom zabavom običnog puka.
Ali, što bi se dogodilo ako, zbog ove knjige...
...učeni ljudi proglase dopuštenim smijati se svemu?
Možemo li se smijati i Bogu?
Svijet bi pao u kaos.
Stoga zapečaćujem ono što nije trebalo biti izrečeno...
...i postajem grobnicom.

Umberto Eco, "Ime ruže"

(Jorge, stranice 474.-5.) “Laughter frees the villein from fear of the Devil, because in the feast of fools the Devil also appears poor and foolish, and therefore controllable. But this book could teach that freeing oneself of the fear of the Devil is wisdom. When he laughs, as the wine gurgles in his throat, the villein feels he is master, because he has overturned his position with respect to his lord; but this book could teach learned men the clever and, from that moment, illustrious artifices that could
legitimize the reversal. Then what in the villein is still, fortunately, an operation of the belly would be transformed into an operation of the brain. That laughter is proper to man is a sign of our limitation, sinners that we are. But from this book many corrupt minds like yours would draw
the extreme syllogism, whereby laughter is man’s end! Laughter, for a few moments, distracts the villein from fear. But law is imposed by fear, whose true name is the fear of God. This book could strike the Luciferine spark that would set a new fire to the whole world, and laughter would be defined as the new art, unknown even to Prometheus, for canceling fear. To the villein who laughs, at that moment, dying does not matter: but then, when the license is past, the liturgy again imposes on him, according to the divine plan, the fear of death. And from this book there could be born the new destructive aim to destroy death through redemption from fear. And what would we be, we sinful creatures, without fear, perhaps the most foresighted, the most loving of divine gifts?”

(William, stranica 491.) “Jorge, I mean. In that face, deformed by hatred of philosophy, I saw for the first time the portrait of the Antichrist, who does not come from the tribe of Judas, as his heralds have it, or from a far country. The Antichrist can be born from piety itself, from excessive love of God or of the truth, as the heretic is born from the saint and the possessed from the seer. Fear prophets, Adso, and those prepared to die for the truth, for as a rule they make others die with them, often before them, at times instead of them.... Perhaps the mission of those who love mankind is to make people laugh at the truth, to make truth laugh, because only truth lies in learning to free ourselves from insane passion for truth.”

kategorija: Humor Obrazovanje